Poezija na Vašem monitoru!
Licentia Poetica
Banner


WannaBePoet
Croblogeri
Kod mene je...
R. I. P. Toše Proeski
Blog
subota, studeni 4, 2006
Stalo sunce iznad Obršina,
kakav pejzaž i kakva tišina.
Odmara se, dosta mu je vreve
i zagleda zarasle puteve.

Gledam u njeg', vidim da se smije
mjesec mu se iznad Strice krije.
Treba nekog' da s njim razgovara,
svoje zrake u suze pretvara.

Zašto ovdje svi su otpisani
isti čemer bio je i lani.
Hoćeš kavu stidljivo ga nudim,
sunce stalo ja se čudom čudim.

Ovdje sreće baš nimalo nema,
marljivo se sve za Božić sprema.
Vrijedni ljudi što vas malo ima,
stalo sunce pa sve glavom kima.

Baca pogled do Vijake dole
sluša starost kosti je sve bole.
Danas svoju mijenjam putanju,
divan kraj je sav u propadanju.

Stalo sunce, stalo pa odmara
gleda pejzaž meni dragog kraja.
Moram dalje kao da mi veli,
na put gone oblaci me bijeli.

Dijaspora, da li vam se javi
pita sunce pa dalje nastavi.
To pitanje svjesno sam prežvak'o
ode sunce, a nam osta pak'o.

Željko Matić
zucchero @ 18:52 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.