Poezija na Vašem monitoru!
Licentia Poetica
Banner


WannaBePoet
Croblogeri
Kod mene je...
R. I. P. Toše Proeski
Blog
četvrtak, prosinac 25, 2008
        Kako je došao, kako se kaže, jedan od većih kršćanskih blagdana nekako mi se nametnulo razmišljanje o deset božijih zapovijedi. Odnosno, o jednoj od tih deset. Preciznije, radi se o zapovijedi „Sjeti se da svetkuješ dan gospodnji“. I to nije deveta ili deseta, nego odmah u vrhu, treća zapovijed.

        Nikada nisam bio neki preveliki vjernik, ali sam odgojen u katoličkoj, kršćanskoj i pobožnoj obitelji. Tako da i ako ne idem stalno u crkvu i molim se, kršćanske vrijednosti i neka ponašanja su se sama nametnula i mislim da je to ipak nešto važnije. Također se nisam odrekao Boga, samo nisam fanatički religiozan i agnostički ostavljam prostor za obje solucije... Da Bog možda postoji, a možda ne postoji. Ni jedno od tog dvoga se ne može ni dokazati, ni pobiti. Samo ovisi od osobe koliko je podložna utjecaju Crkve i koliko je spremna prihvatiti dogmu – slijepo vjerovanje bez ikakvih dokaza (a sa znanjem da je Biblija kroz vrijeme bila mijenjana nebrojeni broj puta).

         Unatoč tome što sam odgajan u kršćanskoj sredini sve više i više vjerujem da su i deset božijih zapovijedi, zapravo deset ljudskih smjernica. Zašto bi to Bog htio da su neki dani važniji od nekih drugih? Zar ne bi svaki dan trebalo shvaćati kao „dan gospodnji“ i smatrati ga darom božijim? Zašto bi to samo bili Božić, Uskrs & co.? Zašto učiti nekoga da je potreban datum, rođendan nekoga koga nikada nisi ni vidio, da budeš dobar prema bližnjima, a i ostalima, da se volite i darujete? Licemjerno, kao i Valentinovo.

        Razumijem da je Uskrs sretan dan za kršćane. Isus ustao iz mrtvih, sašao nad pakao i uzašao na nebesa... Ali Božić je samo rođendan koji bi se možda trebao čestitati Isusu, a ne jedni drugima. Isto kao da ja Mati čestitam Mišin rođendan. (Sretan dan kada je Bog odlučio poslati svog sina da iskupi narod također nije Božić, nego neki dan devet mjeseci prije.)

        Možda ljudi nekada shvate da slave tuđi rođendan, tuđe obrezivanje. Možda se onda nešto promijeni, možda sve ostane kako je i bilo. Ne znam koji bi učinak to moglo imati. Ali do tada mislim da bi bilo fer za očekivati da se to ne smatra nikakvim grijehom, ni propustom.

        Isus nikada nije slavio moj rođendan ili nečiji drugi. Zašto pola zemlje da slavi njegov?



Svima koji ipak slave želim čestit i sretan Božić!
zucchero @ 02:31 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 8, 2007
    Uskrs je inače blagdan radosti, dan od velikog značaja za sve kršćane. Na treći dan je Isus uskrsnuo, sašao nad Pakao i uzašao na nebesa, sjedi o desnu Bogu Ocu i tako dalje... Slavimo taj dan kao dan pobjede dobra nad zlom, života nad smrti i kao dan nade. Vjerojatno tu ima još i puno čega, ali budući da nisam najredovniji u crkvi i da nisam baš onaj uzorni vjernik onda ne znam ni što bih još pisao.
    Međutim, Uskrs ima i svoju drugu stranu, za one koji i nisu nikakvi vjernici. Uskrs je i blagdan pun erotike. (Znam da će me sada mnogi napasti zbog ovoga.) Na taj dan se većina muškaraca posebno odvaži i svima, čestitao im netko ili ne, nude tucanje. Nekima se nekada posreći, nekima ne. Ali taj dan sigurno iskoriste maksimalno.
    I ono što nikako ne razumijem... Šta to jaja imaju sa Uskrsom? Isus se nije izlegao, Marija nije kokoš... Jedino što mi pada na pamet je simbol novog života. Ali kakav je to novi život kad ga ja skuham i pojedem? Nešto tu ne štima.

Ali svakako svima želim sretan i najljepši Uskrs.
zucchero @ 00:10 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
utorak, veljača 27, 2007
Na članak ispod - Crkva, sex i kontracepcija - sam dobio jedan zanimljiv komentar blogera pod nickom paradajzglajd. Poštujem svako mišljenje i volim čuti, odnosno pročitati svaki komentar koji dođe na moj blog smatrajući da nema loših komentara, ali eto... Malo me iritira sljedeće:
  • Oni vjernici koji a priori osuđuju ono što nije duhovno i one koji potenciraju moral radi morala, a ne moral kroz religiju ili samo religiju;
  • Oni vjernici koji su isključivi i koji možda čak i ne znajući diskriminiraju jedne ljude od drugih, a vjerojatno i sami imaju neku manu koju vide na drugima;
  • Ima tu još toga, ali na samom kraju su tu vjernici koji misle da bez religije i svetih knjiga ništa ne bi bilo kako treba.
Dobio sam sljedeći komentar na svoj članak:


čovjek bez vjere ne može razumijeti čistoću,celibat,vjernost,apstinenciju itd Zašto?
jer je na milost i nemilost vlastitih strasti,poriva,jer je rob i ne može se oduprijeti nagonima i zavodljivosti grijeha i zla..Radosna vijest koju nosi Crkva je da po snazi i milosti Isusa Krista da čovjek može dobiti Duha Svetoga koji će u čovjeku dati slobodu,oslobođenje,oproštenje,snagu ,novu narav itd
Kršćanstvo nije skup moralnih normi već dar,milost,besplatnost,oslobođenje po vjeri u radosnu vijest...


A zašto je mene toliko pogodio ovaj komentar? Odnosno, zašto mi je zasmetalo ovakvo razmišljanje?
Ovakvo razmišljanje mi je zasmetalo zato što se u ovom komentaru članka ljudi dijele na čovjeka bez vjere i one sa vjerom, možda i to "one sa vjerom" da preimenujem u "svećenike". Jer, kako mi netko može reći da su jedni izuzeti od nečega u navedenom komentaru kada nije bila rijetkost pročitati u novinama da je svećenik silovao curicu ili dječaka, a sada je, eto, aktuelna tema da podržavaju i zataškavaju nasilje u obitelji. Dakle, i svećenik, čovjek ne samo sa vjerom, nego i od vjere je izložen na milost i nemilost njegovih strasti i poriva.

Što se tiče ostalog dijela komentara... Ne želim ulaziti u to da diskutiram o tvome vjerovanju, u to ti nemam namjeru dirati. Pa bi onda i Crkva, kao i vjernici koji su takvi kao ti trebali isto malo suzdržanije reagirati na neke stvari koje ih se nekada direktno i ne tiču.
zucchero @ 22:10 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 26, 2007
Na stranu činjenicu da Crkva previše zadire u privatni život i politiku, to je uvijek i radila. Samo što je nekada bila na drugom najvišem položaju, a sada je samo (kako bi inače i trebalo biti) duhovna i vjerska zajednica istomišljenika. Crkva je postala preaktivna u zastupanju svojih stajališta i pri nekima ne pristaje ni na kakvu vrstu kompromisa.

Jednu stvar ne razumijem najbolje. Normalno je da je Crkva dužna da promovira kršćanske vrijednosti, da ih potencira. Jedna od tih kršćanskih vrijednosti je zajednica muškarca i žene – brak. Jedan od svetih sakramenata (sedmi) je ženidba. I papa Benedikt XVI po tko zna koji puta je do sada ponovio da je brak nerastavljiva zajednica i između redova naznačio da je to isključivo heteroseksualna zajednica sklopljena pred Bogom. I do ovdje je sve dobro.

Međutim, Crkva brak, odnosno neku vrstu semicelibata (neprakticiranja seksa prije braka), promovira kao najbolje kontracepcijsko sredstvo u doba kada curice rano ostaju trudne, ali i kao prevenciju raznih bolesti u današnje „bolesno doba“ kada je neke bolesti i viruse teško zaustaviti i nemoguće liječiti. U tom duhu nastavljaju dalje govoreći da kondomi nisu u potpunosti sigurni ni za jedno, ni za drugo i da unatoč njihovom pravilnom korištenju može doći i do trudnoće i do bolesti, koliko god male šanse bile, i iz tog razloga su protiv korištenja kondoma, a još više za potenciranje bračnih vrijednosti govoreći da su seksualni odnosi prije braka samo iskušenje, prljavi, neopravdani...

Razumljivo je da žele zaštititi i vratiti u ovo moderno doba stare kršćanske vrijednosti koje se lagano, ali sigurno gube, ali je u potpunosti nerazumljivo kada je 2005. godine procijenjeni broj oboljelih od AIDSa 38.6 milijuna. Ne računajući HIV. U 2005. živjelo je između 33.4 i 46 milijuna ljudi zaraženih HIVom. S obzirom na rastući broj zaraženih trebalo bi se zamisliti hoće li se i dalje biti protiv svakog vida zaštite osim bračne veze ili će se svaki pak podravati i uključiti se u ohrabrivanje vjernika time. AIDS je oduzela 25 milijuna života od kada je prvi puta prepoznata – 05.06.1981. Samo 2005. smatra se da je AIDS odgovorna za smrt oko 2.4 do 3.3 milijuna života.

Svi ćemo se, bili mi ateisti, agnostici, teisti – nije važno, složiti sa Crkvom da su brak, miran seksualni život i suzdržavanje do braka najbolja prevencija i od bolesti i od trudnoće do te točke. A šta od te točke? Šta ako netko ne želi više od dvoje ili troje djece? No, to nije tema. Ono na što sam htio skrenuti pozornost je da je Crkva veoma stara institucija koja ima konzervativne svjetonazore. Što nas i ne čudi. Odnosno, čudilo bi nas da nije tako. Ti konzervativni svjetonazori jesu simbol religija koje poznajemo i religijskih institucija. Međutim, živimo u 21. stoljeću, oko tri tisuće godina dalje od začetka kršćanstva. Mijenjali su se ljudi, sa njima i svjetonazori, došli smo do tog doba da po nekim pitanjima i Crkva treba biti fleksibilna. A što je bolji razlog da bude fleksibilna nego dobrobit njezinih vjernika kojih je vodeći broj u svijetu?

Ljudi se ne žele iz temelja mijenjati samo zbog svećenika i ostalih crkvenih službenika koji kažu da to nije moralno i da nije po krščanskoj ideji koji su se svakako zakleli na celibat. Ljudi žele biti vjernici, ali isto tako žele i pravo na svoj privatni i intimni život koji nitko neće narušavati, pa ni Crkva. Kada bi to dopustili kulturno bi nazadovali na nivo nekih istočnih društava i civilizacija.

Seksualni odnosi su u današnje vrijeme postali važan dio veze i parovi, možda budući bračni partneri, se moraju i na tom polju upoznati prije sklapanja braka da bi vidjeli koliko jedno drugome odgovaraju ili ne odgovaraju. Ukoliko želimo da ne dođe do razvoda moramo žrtvovati barem jednu ideju, a to je u ovom slučaju suzdržavanje od seksa do braka.

Crkva je dužna zastupati svoje interese i promovirati vrijednosti kršćanina i katolika i iako je u nekim segmentima otišla predaleko liberlaizacijom mora shvatiti da će negdje dobiti, a negdje izgubiti. Novo vrijeme zahtijeva i nove mjere, nova shvaćanja i nove granice. Proširene, ne ukinute.
zucchero @ 16:41 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 14, 2007

Sve su novine donijele izjavu pape Benedikta XVI. od 3. siječnja 2007. u kojoj on govori da se “misterij zla i moć tmine očituju u podlim i opasnim oblicima poput ateizma”. Naslovi kao, primjerice, u Jutarnjem listu (iznad informativnog članka I. Beškera) “Papa vs. ateisti: Ateisti su sluge paklene tmine”, pod kojima je ta izjava donesena, uglavnom je sve što će neki čitaoci o tome pročitati.

Ono što je ovdje uistinu “podlo i opasno”, ali nažalost i u lošim tradicijama Katoličke crkve je pripisivanje manjka morala, čovječnosti i poštenja svima onima koji nisu vjernici. Da vjera i biti vjernik nisu jamstvo morala, da su u ime vjere i od vjernika počinjeni najgori zločini, nije, za razliku od pitanja postoji li Bog, stvar vjerovanja nego elementarnog obrazovanja i praćenja svakodnevnih događanja.

Ako sa sigurnošću ne mogu reći postoji li Bog ili ne postoji (iako mi ta pretpostavka nije potrebna ni za tumačenje prirode ni za razumijevanje ljudske prirode ni za snagu moralnih uvjerenja), mogu tvrditi, na osnovi svog iskustva, da biti vjernik ili ateist nije ni garancija ni prepreka da netko bude moralan i pošten čovjek.

Odgovornost za neku nepromišljenu izjavu ili, još gore, za javno izrečeno uvjerenje koje, objektivno, zaziva netrpeljivost (osim što je lako provjerljiva neistina), raste s utjecajem koji ta osoba ima na formiranje javnog mnijenja. Nije previše očekivati od pape da zna i da promiče stav da je sloboda svakog čovjeka, kao temeljno ljudsko pravo, ograničena jednakom slobodom drugoga.

Dana s položaja koji mnogi ljudi, ne nužno vjernici ili katolici, doživljavaju kao visoki moralni autoritet, ova izjava predstavlja ozbiljno ugrožavanje prava na slobodu vjeroispovijesti. Brine i rastužuje da čovjek poput Josepha Ratzingera, kojem je sudbina (ili Bog?) dala tako iznimnu priliku da pridonese pozitivnoj promjeni u ovom svijetu bremenitom mržnjama i predrasudama, daje ovakve izjave.

zucchero @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, listopad 27, 2006
Bio bi red da ne pričam stalno loše samo o Crkvi i Katoličanstvu i Kršćanstvu nego i o drugim religijama, kao što je Islam. Ponudila mi se prilika nešto komentirati sa Indexovih novosti. Naime, radi se o nekom (ne imenujem ga radi nepoštovanja prema istom) australskom šeiku koji žene koje ne nose hidžab naziva „nepokrivenim mesom“.

Navedeni je suspendiran na tri mjeseca od djelovanja , odnosno propovijedanja iz razloga što je rekao, odnosno australska populacija je to tako shvatila, da žene same provociraju sexualne zločine počinjene nad njima ako ne hodaju pokrivene.

Šeik se ispričao i rekao kako se radi o nevjeri i bludu (nama to nisu zločini, ali Crkvi i Islamu jesu), a ne o silovanju. Koliko je tome vjerovati zaključite par redova niže.

Taj isti šeik daje izjave kako neće podnijeti ostavku i da je od njegovih izjava i propvijedanja „daleko važnije očistiti svijet od Bijele kuće“. A i ranije je izazivao kontroverze izjavama u kojima veliča bombaše, a napad 11. rujna 2001. godine naziva "Božjom kaznom tlačiteljima".

I onda je očito da su takvi i slični ljudi sami sebi krivi kada ih se smatra teroristima i sličnima, nije za to kriva Amerika. Dobro, može se biti anti-nekome nastrojen, ali poticanje bombardiranja i rata i nije najbolje, niti je to osvjetljivanje nečijeg obraza.
zucchero @ 15:25 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 25, 2006
Poslije svega što sam vidio od strane Crkve (kao religijske ustanove – ne samo kršćanske) i kroz dešavanja u povijesti i kroz dešavanja danas, a izgleda će se tako nastaviti i u budućnosti. Poslije svega što sam vidio od svakakvih vjernika (ponavljam, ne samo katolika), tj. nazovi vjernika (jer, vjernici se ne ponašaju kako su dokazali i mnogi službenici nekih od religija) postavlja se jedan (dobro, više) zaključak(a).

Jedan zaključak je taj da čovjek ne mora biti religiozna osoba kako bi bio moralna osoba i kako bi bio dobra osoba, pa i samaritanac, uvijek spreman pomoći. Neki mi govore da religija potencira moral. Dobro, potencira. Ali i ne mora biti tako. I nije tako. Jer, kada vidim na vijestima kako svećenik bludniči nad curicom onda tu ne vidim moral, kad vidim kako se teroristi u ime Boga zabijaju u zgrade onda tu ne vidim moral. Vidim budale koje su pogriješile u odabiru poziva i vidim fanatike koji se opravdavaju Bogom, a ni jedni nemaju nikakve veze sa Bogom.

Crkva kaže da su to rijetki slučajevi i da će se tome stati na kraj, da će se sankcionirati dotični i sa njihove strane i ispričaju se. Ispičaju se i kao da ništa nije bilo. A siguran sam, kada bi samo prijetila opasnost da se to sazna, oni bi to prije prikrili nego što bi sankcionirali tog nekog. Međutim, situacija se ne popravlja puno na bolje. Meni riječ bilo kojeg pape ne vrijedi više od nekog „običnog“ čovjeka. I papa je čovjek. Želim vidjeti rezultate. Crkva se ispriča što je bilo u XVI stoljeću i svi kažu: „Dobro, oprošteno vam je. Idemo dalje.“ I temelji Crkve su odmah čvršći umjesto da su labaviji radi tih akcija. Po zakonu fizike svaka akcija uzrokuje odgovarajuću reakciju. To nije reakcija, to je nereagiranje.

Islamisti kažu da ti teroristi nisu vjernici i da nemaju nikakve veze sa Islamom. Vjerujem, samo zato da bi se ogradili od napada na njih kao religiju. Iako to ne bi na njih puno utjecalo. Bilo bi malo prepucavanja, psovanja, paljenja zastava, dizanja veleposlanstava u zrak, objavljivanja karikatura i sve bi prošlo i smirilo se za oko 3 mjeseca.

Drugi zaključak je da se poslije svega toga najbolje naći negdje na pola puta sa filozofijeom, ubjeđenjem ateizma i deizma. Tako što će se čovjek riješiti nekog višeg bića kojemu bi trebao biti pokoran, koje mu sjedi na ramenima i gleda svaki korak kako bi mu sve na Sudnjem danu mogao uračunati. Ako ti nedostaje 0,5 bodova propadaš – doslovno, u pakao.

Jednostavno, moje neko mišljenje je da čovjeku nije potrebno više biće da bi bio moralniji, bolji ili šta se već sve govori. Zar je da se pomogne nekome potrebna potreba da se zadovolji neko više biće da bi to isto kasnije bilo bolje prema vama? Zašto se nekome pokoravati? Nikome ne treba religija da bi bio moralan čovjek. I uvijek, otkada me ne vuku u crkvu i otkada mislim svojom glavom sam se držao toga da je važnije kako čovjek djeluje, a ne u šta vjeruje. Ne mora ni vjerovati, ali ako pomogne nekom čovjeku onda mi je bolji od pape koji ne pomogne tom istom, ili nekom drugom čovjeku.

Počeo sam govoriti o susretanju ateizma i deizma. Mislim da je to najkorektnija filozija kojom se čovjek može voditi. U isti mah se oslobađa onih bogova koji ga pritiskuju negdje odozgo (kršćanski, islamski itd.) i prihvata nekog boga koji je nekada, na početku svijeta, bio tu, stvorio prirodu, pustio da sve ide svojim tokom i otišao pa se sada vidi svuda u prirodi i njezinim čudima. Tako se nikome ne pokorava i ne odgovara nekim lažnjacima koji propovijedaju vjeru u svoju korist, nego ima svoju slobodu da raspolaže sobom i svojim uvjerenjem. I tako ne podliježe nekim starim i banalnim kodexima da ne smije stupati u sexualne odnose pa da se onda frustriran istresa na djeci.

Ponavljam, važno je djelovanje, a ne vjerovanje. Sve i kada bi čovjek bio i najveći nevjernik i nihilist i koješta, a bio spreman da pomogne nekome – on je čovjek, i to je najvažnije.
zucchero @ 09:48 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 22, 2006
Daniel Denett, filozof i darvinist, odgovara na pitanja o svojoj knjizi, ali i o drugima koje se tiču religije i religioznosti kod ljudi.

Postoji li centar za religiju u mozgu? Može li se govoriti o religijskom talentu?

Budući da je materijalizam stvaran te da je mozak um, možemo govoriti o različitim centrima u našem mozgu. Postoji centar za nogomet, za Veneciju, za mjesec itd. To su mjesta u našem mozgu koja su posebno aktivna kada mislimo o nekim određenim stvarima, primjerice o nogometu, Veneciji ili mjesecu. Nije stoga šokantno pitati za centar u našem mozgu, povezan s razmišljanjem o Bogu. No, možda je taj centar različit kod ljudi: kod nekih je jači, a kod nekih slabiji. Važno je naglasiti da postoje znatne razlike među ljudima u načinu na koji reagiraju na virtualno, na sugestiju, jedne se lako može hipnotizirati, a drugi, pak, snažno doživljavaju glazbu. Možemo spekulirati, a zatim pokušati istražiti koje je objašnjenje svega toga. Ne bismo trebali biti licemjerni u našim nastojanjima da istražimo zašto je mozak nekih ljudi posebno prijemčiv za neke oblike religijskog iskustva.


 Je li religija potrebna? Primjerice, religija nam pomaže u uspostavljanju moralnih standarda.

Religija može pomoći u uspostavljanju moralnih normi, ali ne mislim da je u tom smislu nužna. Možda je nekim ljudima nužna da bi se ponašali na moralan način. Izvjesno je, međutim, da mnogi ljudi vode vrlo svjetovan život, ali ispunjen izvanrednim društvenim i plemenitim aktivnostima, a pritom nisu religiozni. To je odličan pokazatelj da ne morate nužno biti religiozni da biste bili moralni. To bismo trebali proučavati, i to je upravo ono na što moje knjige pozivaju: pažljivo, empirijsko istraživanje odnosa između religije i moralnosti. Provedena su i istraživanja, od kojih su neka dvosmislena. Primjerice, ima čak nekih istraživanja koja pokazuju da je stopa razvoda među duboko religioznim ljudima veća nego kod onih koji uopće nisu religiozni. Toliko o obiteljskim vrijednostima.


Je li moguća pomirba između darvinizma i religije, posebice kršćanstva?

To je moguće samo ako kršćanstvo napusti literarne termine koji se rabe u objašnjenju našeg nastanka. Ta se rekoncilijacija pokazala mogućom u slučaju astronomije i religije te je Crkva morala odustati od literarnog opisa neba. Sada bi kršćanstvo generalno trebalo napustiti literarni opis nastanka čovjeka, opisan u Knjizi Postanka. Ako se to ne dogodi, neće biti moguća rekoncilijacija.

zucchero @ 02:45 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, listopad 21, 2006
Jeste da sa ovim kasnim dobrih mjesec dana, ali eto... Presveti je iskoristio još jednu priliku za još jedan ispad, koji, kako je krenulo nije bio ni prvi, ni posljednji.
Papa je citirao bizantskog cara Emanuela II Paleološkog riječima koje su uvrijedile neke muslimane. A taj isti papa bi trebao kao nasljednik Karola Woytile i njegov prijatelj služiti tako da zastupa i promiče mir u svijetu, a ne da diže glas protiv drugih religija.

Citirana je prva rečenica iz sljedećeg:

"Show me just what Muhammad brought that was new and there you will find things only evil and inhuman, such as his command to spread by the sword the faith he preached." He then continues, saying, "God is not pleased by blood - and not acting reasonably is contrary to God's nature. Faith is born of the soul, not the body. Whoever would lead someone to faith needs the ability to speak well and to reason properly, without violence and threats... To convince a reasonable soul, one does not need a strong arm, or weapons of any kind, or any other means of threatening a person with death..."


A ja ću se potruditi da to što bolje prevedem:

"Pokaži mi je što je Muhamed donio novoga i vidjet ćeš da su to samo zle i nehumane stvari, poput naređenja da se mačem širi vjera koju propovijeda." Dalje je nastavio govoreći: "Bog nije zadovoljan krvlju - i nerazumno ponašanje je suprotno božijoj prirodi. Vjera je rođena iz duše, ne tijela. Tko god bi vodio nekoga do vjere treba dobru sposobnost govora i dobro razmišljanje, bez nasilja i prijetnja... Za uvjeriti razumnu dušu jedan ne treba jaku ruku ili oružje bilo koje vrste ili bilo koje mjere prijetnje osobi smrću."


Jedan papa se usudio ovako nešto reći? Nije to papa, to je Osama bin Laden katolik.
zucchero @ 13:37 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, listopad 20, 2006
Citat [Kriegsänger]:

Papa Benedikt XVI. upozorio je u četvrtak iz Verone, gdje se održava nacionalno savjetovanje Talijanske biskupske konferencije, kako Italija ima potrebu za kršćanskim svjedočenjem, jer je društvo "pogođeno novim valom laicizma", a "Bog je isključen iz javnog života".

 
Bog nikada zapravo nije trebao ni biti pitanje i stvar javnog života. I treba biti isključen iz istoga. To (molitve i vjerski simboli) treba biti nešto što će se prakticirati u crkvi i u svoja 4 zida, a ne nešto nametnuto (gdje je onda ona miroljubiva religija i miroljubivo Kršćanstvo koje nikome ne bi učinilo nažao?). Nitko nije lošiji čovjek zato što se ne moli ili nije katolik ili u krajnjem slučaju ne vjeruje u bilo koje više biće. Važno je djelovanje, a ne vjerovanje. A po toj paroli nije važno je li jedan katolik ili sotonist ili mason ili tko zna tko spasio jedan život, važno je da je to uradio i da je to dobro djelo.
zucchero @ 09:33 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, listopad 19, 2006
Sada... Je li moguće da je ovakvu reakciju navedenu ispod potakao Dan Brown sa svojom knjigom da Vincijev kôd? Normalno, tu je vjerojatno više od pola knjige fikcija, ali ljudi su se u to uživili i počeli su malo i sami razmišljati. Jesu li to rezultati toga?
zucchero @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 0
RIM - Papa Benedikt XVI. upozorio je u četvrtak iz Verone, gdje se održava nacionalno savjetovanje Talijanske biskupske konferencije, kako Italija ima potrebu za kršćanskim svjedočenjem, jer je društvo "pogođeno novim valom laicizma", a "Bog je isključen iz javnog života".

Papa je u četvrtak doputovao u Veronu na okupljanje talijanskog biskupskog vrha, na kojemu sudjeluje više 2700 predstavnika talijanske crkve i oko 270 gostiju iz inozemstva. Benedikt XVI. je upozorio kako je u današnjem društvu "čovjek smatran jednostavnim proizvodom prirode", a "Bog se čini suvišnim".

"Crkva nije i ne misli postati politički čimbenik. Ali, istodobno je duboko zainteresirana za dobro političke zajednice, čija duša je pravda, i nudi svoj specifični prilog", rekao je Benedikt XVI. Crkva nudi moralnu i duhovnu energiju za ostvarenje onoga što je pravedno. Hitna zadaća, prema mišljenju Ratzingera, jest djelovanje u okviru politike za "stvaranje pravednog poretka u društvu".

U suvremenom društvu temeljna zadaća Crkve je "zaustavljanje vala laicizma i relativizma koji pogađaju današnju kulturu", drži Papa, a i Italija sudjeluje u širenju te laicističke kulture koja vlada na Zapadu i koja stvara nove običaje života. "Bog je isključen iz kulture i javnog života, a vjerovanje u Njega postaje sve težim, jer živimo u svijetu koji se gotovo uvijek predstavlja kao naše djelo, u kojem se Bog ne pojavljuje izravno, kao da je postao suvišnim i stranim", rekao je papa Ratzinger.

Benedikt XVI. je kazao kako relativizam je ne samo u suprotnosti s kršćanstvom, već i s ostalim tradicionalnim religijama i kulturama. Upravo zbog tog fenomena laicizma koji prevladava u zapadnoj kulturi teško je, prema mišljenju Pape, imati dijalog s ostalim religijama i kulturama.

Večernji list


Ne samo Italija, nego i svi ostali se polako osvješćuju i razmišljaju svojom glavom i ne drže se religije koja se osniva samo na jednoj nečinjenici - dogmi. I to se uopće ne može smatrati laicizmom ako ljudi nisu teolozi i ne znaju sve pojedinosti svijeta religije, to se može nazvati slobodnim izborom na koji Crkva više ne može uticati (a očito je da ga ni ne prihvaća, kao što je to i homosexualnost ili neki sličan banalitet) jer je izgubila svoju moć iz XVI. stoljeća. A uporno pokušava djelovati u svim svjetovnim sferama. Religija se tim putem samo politizira, a ja znam da ni na jednim izborima neću dati svoj glas nekom svećeniku, kardinalu ili nekom papi.

Ne idem više u Crkvu i ponosan sam što sam se odcjepio od te zgrade koja je, rečeno uličnim žargonom, puna fejkera. Ne treba mi ni zgrada, ni kip, ni križ (koji stalno dobivam od svojih kumovao kao privjesak za lančić) oko vrata da bih ja u nešto vjerovao. Možda i ne vjerujem, možda samo imam neko svoje ubjeđenje, ali to je irelevantno. Možda nekada i odgovorim na ovo pitanje ako nekoga nekada bude zanimalo, ali do tada...

Još jedna zanimljivost, jedno poređenje...

Benedikt XVI., XVI. stoljeće, aka. mračni vijek - izgleda nam se upravo to vraća. Crkva nameće vjeronauk u školama, križeve na javnim mjestima, neradne nedjelje, mise na latinskom vjerojatno budu polako pa obvezatne, možda se opet okrene i oltar. Sve što je bilo relativno dobro u Crkvi sada se poništava i udaljava se duhovno od svjetovnog. Udaljavaju se svećenici od naroda za koji su zapravo tu. I od kojeg naroda žive i od kojeg ovise. Ne ovisi religija od religije i onih koji je predstavljaju, to se davno vidjelo. Ako religija nema svoje pristalice onda gubi i svoju važnost i svoju moć. A nastavi li se udaljavati od svijeta Kršćanstvu se ne piše dobro.
zucchero @ 16:18 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.