Poezija na Vašem monitoru!
Licentia Poetica
Banner


WannaBePoet
Croblogeri
Kod mene je...
R. I. P. Toše Proeski
Blog
petak, studeni 17, 2006
Išao sam na tu večer poezije gdje smo se družili ti neki pjesnici između sebe (neafirmirani) i neki ljubitelji poezije. Niti jednih, niti drugih nije bilo puno. Samo smo se dugo zadržali i trošili i tuđe i svoje vrijeme. Dobro, nije bilo baš tako. A zašto ja to opet tako doživljavam? Zato što sam se, iako je rekla suprotno, nadao da će tu doći ona kojoj je to pisano. A ovako... To je bilo isprazno čitanje nekoj masi koja ne razumije ni jednu riječ, ne osjeti je. Samo može analizirati kako šta zvuči, koliko je dug stih, kakav je ritam, šta je kako je i koliko je nečega... Ona koja te pjesme nije trebala slušati nego osjetiti kada ih budem čitao nije bila tu. Zapitam se nekada... Koliko su joj uopće pjesme značile? I koliko sam uopće ja značio? Jesam li? Zapitam se... A odgovore će netko drugi odnijeti u grob. Hladni. Kakav je, uostalom, sada i sav moj svijet. Grobski.
zucchero @ 01:15 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.