Poezija na Vašem monitoru!
Licentia Poetica
Banner


WannaBePoet
Croblogeri
Kod mene je...
R. I. P. Toše Proeski
Blog
petak, listopad 27, 2006
Želim otići,
odagnati misli,
nestati u nepoznato.

Otići...

Ne osvrćući se
bježim od sebe,
ali s mjesta se
ne pomičem.

Ivan Prebeg
zucchero @ 13:37 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 25, 2006
Sunce zlatno zašlo za oblake
noć se spušta , svud' okolo tama
noć se spušta nad Zvijezdom gorom
samo svjetlo za malim prozorom.

Svjetlo gori, sobu obasjalo
kod kuće je sve staro ostalo
djed i baka , tek poneko mlađe
oj Vijako šta te ovo snađe?

Puna bješe ti nekad mladosti
gdje si prošla ti naša radosti.
Škola pusta obrasla je travom
sve zaraslo pukim zaboravom.

Sve prolazi k'o godišnje doba
čovjek posta bezvrijedna roba.
Zora sviće zvijezde se gase
rosa pada s krova stare šupe
širite se korijeni Vijačke nam župe.

Jerko Matić Boškov
zucchero @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 11, 2006
Moj mjeseče kad nebom putuješ
ti sve vidiš , al' ništa ne čuješ
ti nečuješ kako duša pati
rodnom kraju želi da se vrati.

Ti putuješ , a ja budan sanjam
snove snijem , gorko vino pijem
vino pijem , al' mi suha usta
željo moja ostade mi pusta.

Noćas prođi iznad rodnog kraja
iznad mojeg milog zavičaja
pa kad vidiš da se ljube mladi
za oblake pođi,radost im ne kvari.

Nek' sve raste u vijačkom kraju
i raduje mladom naraštaju.
Nek' sve cvjeta, mlad naraštaj rađa
rodna gruda nek' mu je najslađa.

Jerko Matić Boškov
zucchero @ 12:53 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, listopad 10, 2006
Daj mi malo bilo čega,
malo zemlje, malo neba,
daj mi malo svojeg tijela,
malo pića, malo jela.

Daj mi malo duše –
noć je, bura puše,
daj mi malo milovanja,
izvadi me iz tog stanja.

Otvori mi vrata
vremena su pusta,
dodirni mi oči,
dodirni mi usta.

Daj mi malo bilo čega,
malo vode, malo hljeba,
umoran sam, kuća spava,
daj mi moja stara prava.

Tako nam je dobro bilo
dok još ništa nismo znali,
daj mi malo bilo čega
moj anđele pali.

Arsen Dedić
zucchero @ 23:36 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, listopad 6, 2006
Na zidu slika: stol, igračke,
nekoliko jabuka
i prazan tanjur.

Jabuke se kotrljaju,
padaju u vrt,
uspinju se na stablo
i ponovo rastu.

Prozor je otvoren,
noć kao kiša
kaplje u prazan tanjur.

Za stolom sjedi dijete,
promatra me
i skriva ruke
iza jastuka.

Plaši se,
ne prepoznaje me,
mislim da me ne voli.

Jedno je oko plavo,
drugo sivo.

- Što si učinio od mog života?
reče dijete, a usta mu zatvorena.
- Ne znam, odgovorih, oprosti,
ne sjećam se,
zaboravio sam.
Mislio sam da je to moj život.

Rade Šerbedžija
zucchero @ 11:53 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 21, 2006
Kad lutali smo svijetom
k’o raspršeno sjeme,
govorili smo sebi –
to je za neko vrijeme.

I ne znajući da smo
na izgubljenom brodu,
mi vikali smo “Kopno”
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari,
al’ opet ne zadugo.
Za sva smo mjesta rekli –
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet –
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
al’ mislili smo – to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život
govorili smo: “Neka”
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazrješeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči,
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da samo put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom
govoreć doviđenja.

Arsen Dedić
zucchero @ 23:07 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, rujan 9, 2006
Sve je pošlo k vragu
tjelesno i drugo,
osipa se bučno
moj djetinji san.

Nećeš biti moja
tajanstvena drugâ,
saznanje je mučno
da ja nisam Dan.

Ti bi htjela život
jednostavan, miran,
djecu ministrante,
garažu i vrt.

Što ti može pružit’
pjesnik bez podrijetla,
un vecchio ignorante,
Polagana smrt?

Nisam kao drugi,
imam nešto svoje,
probija se s mukom
jedan zlatni tračak.

Ipak sam ja tvoja
mrcina i ološ,
tvoj antigrađanin,
lažni Stari mačak.

Te ja jezdim ipak
na vjernom Satanu
u bespuću noći,
po našemu stanu.

U zvjezdani obzor
s Trojicom u mraku.

Dok me ne probude
oznojenog, jadnog
strašni krici divljih
gusaka u zraku.

Arsen Dedić
zucchero @ 19:06 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Ne nosim više sat
i ne znam koje je doba,
on je u izvjesnom smislu
od mene činio roba.

Ne nosim više sat,
kakva sam bio luda,
bio sam odviše točan
i stizao sam svuda.

Sve što mi je ostalo
od prošlog vremena,
na slobodnoj ruci
samo trag od remena.

Ne nosim više sat –
sudbinu svoju gorku,
sad mnogo lakše mjerim
otkada nisam u toku.

Arsen Dedić
zucchero @ 12:14 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Sve je išlo svojim tokom
na početku karijere,
pjevao sam protiv sviju,
rušio sam barijere.

Prelio se preko zida
porušenog kao voda,
ali tamo nema ničeg,
samo pustoš, samo moda.

To ne ide unedogled,
srce praznu slamu mlati,
čini mi se poštenje
kad ga stisnem da ga platim.

Sve je išlo svojim tokom,
ide sporo, al’ se mijenja,
strašne pute treba prijeći
Do love Od uvjerenja.

Arsen Dedić
zucchero @ 00:40 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Mali narodi trebaju
velike pjesnike;
Mali glumci rasipaju
velike geste;
Mali supruzi potrebuju
veće supruge;
Mala kazališta igraju
historijske drame;
Mali ljudi uplaćuju
velike automobile;
Male pjesme zahtijevaju
najveće glasove;
Mali narodi trebaju
samo velike pjesnike;
Pobjeđeni pjevaju
junačke pjesme, a
pobjednici za to vrijeme
diskretno šute.

Arsen Dedić
zucchero @ 00:38 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, rujan 1, 2006
Ne ljubi noćas
samo paun krasni,
hoće i žapci
krastavi i rasni.

Da se ne gordi
izabrano pleme;
bolesni noćas
siju dobro sjeme.

Ne samo bolji,
otmjeni i čisti;
bezumni majmun
i tajni onanisti.

Daju se djeve
nakazi i ptici.
Plode se starci
u riječi i slici.

Potomke prave
gadovi i bube.
U otrovanoj travi
skitnice se ljube.

Napredna mladež
još se dobro drži,
ali je ološ
željniji i brži

i gazi, gazi,
ništa mu ne smeta
i tu će silu
dati sili svijeta.

Da ljube samo
sveci i mondeni,
teško bi bilo
djevici i ženi.

Arsen Dedić
zucchero @ 20:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 28, 2006
Za koji život treba da se rodim
Za koji sudnji dan treba da živim
I kojem bogu treba da se molim
I koju ženu treba da volim ja

Za čiju ljubav trebam da sam srećan
Za čiju ranu treba da sam bol
Na čijem odru treba da svijeća
Za koju ženu treba da sam gol

I nikada neću saznati to
Kud vodi me put života mog
Za čiju volju se rađa se živi i mre

Za čije nebo treba da sam duga
U čijoj tami treba da sam luč
Za koju pjesmu treba da sam tuga
U čijoj čaši treba da ja sam žuč

Za koju jesen treba da sam žetva
Za koju sliku treba da sam kist
Za čije usne treba da sam kletva
Za koje grane treba da sam list

Arsen Dedić
zucchero @ 19:55 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 10, 2006
Pustite me noćas,
želim sam u miru.
Bol u duši mojoj,
povjerit' papiru.

Šaptat ću mu tiho,
dok će mjesec sjati.
Za bol duše moje,
samo on će znati.

I sve što mu kažem,
on će vjerno skriti.
I bol duše moje,
lagano će piti.

A kad zora svane,
spokojan u miru.
Trag bola će ostat',
na bijelom papiru.

Vlado Đurđević
zucchero @ 20:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 9, 2006
Gledaj zvijezde,
kada si tužan.

Gledaj zvijezde,
kada si sam.

Ne gledaj crnu
mrlju na asfaltu,
gledaj zvijezde.

Pa što zvijezde mogu?
Ništa, a ipak su tu.

Ivan Prebeg
zucchero @ 23:49 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 23, 2006
Znam jedan gaj
u kojem sivo je sve,
u njem' sunce nema sjaj,
mjesto slavuja čut ćeš gavrane.

U njem' nema boje.
samo duge, sive sjene,
zrnca tame tu se roje,
i sav zelen u njem' vene.

Pa brate, kreni smjelo,
prošeći gavranovim gajem,
i naći ćeš srce mi vrelo,
u tami, okupano sjajem!

Andrej Preglej
zucchero @ 00:16 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, srpanj 1, 2006
Oko koje voli
ono vidi dalje,
ono svjetlost prima,
ono svjetlost šalje.

Oko koje voli
ono vidi bolje,
ima jasnu sliku,
ima vidno polje.

Oko koje voli
i u mutnoj suzi
vidi više nego
oko koje mrzi.

Oko koje voli
ono vidi dalje,
ono svjetlost prima,
ono svjetlost šalje.

Arsen Dedić
zucchero @ 10:51 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 25, 2006
Tebi je lako reći – idem,
jer tamo nisi bila.
Tebi je lako pružiti ruku,
jer još nisi odlazila.

Tebi je lako reći – zbogom
i da je sve to šala.
Tebi je lako, jer ništa ne znaš;
još se nisi rastajala.

Tebi je lako, a ja već znam:
kad se te stvari dese,
svatko kad ode ostavi trag,
a dio života odnese.

Tebi je lako reći – idi
i ni za čim ne žali.
Tebi je lako, jer si dijete –
jer te nisu ostavljali.

Arsen Dedić
zucchero @ 21:03 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Istog časa kako si otišla
stihovi su prestali vrijediti,
ne samo oni o tebi,
nego općenito; svi
stihovi ljubavni, stihovi politički
i stihovi o smrti.

Koji su se na tebi grijali,
koje sam mogao na tebi ispitati
s pogledom na tebe
idući u tvoju trošnu ložnicu,
ispisani na tvojoj načetoj puti,
potražiti ih u tvojim
gorućim ustima.

I sad mi se postavlja pitanje:
što ostaje od pozije
kad se rastane od one
koja me na nju silila?

Istog časa kako si otišla
pokušavao sam spasiti,
pokušavao sam ispraviti,
pokušavao sam zalijepiti,
ali udarci, udarci…
Kroz koje najprije voda,
pa niska večer,
pa “trava prerasla”,
i na koncu
zvučni znak,
zračni znak očajanja.

To sve sabrati
i spaliti za sobom
na prijevaru, na izdaju
pokorenu zemlju ljubavnika.

Arsen Dedić
zucchero @ 18:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 20, 2006
Lađa ima kompas,
s njim nalazi luku,
vođe vode vojske
prema slavoluku.

Svatko ima nešto –
busolu il’ radar,
ne mogu se snaći,
nisam za to kadar.

Ja sam čovjek bez zvijezde,
oblak mi je skriva,
za mene je nema,
drugom je vidljiva.

Ja sam čovjek bez zvijezde,
bez ikoga svoga,
na prokletoj cesti
bez pravog razloga.

U kući je zima,
moji prsti zebu,
uzalud te tražim
na zemlji i nebu.

Felini, La strada
ringišpil se vrati,
jesam li na redu
u pogledu smrti.

Arsen Dedić
zucchero @ 21:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, lipanj 17, 2006
Pošao bih za te
niz Zvjezdanu stazu
potražiti zvijezdu
što najjače sja.

Od njezine bi' prašine
i od njezina sjaja
ogrlicu ljubavi
za te spleo ja.

Pošao bih za te
po nebeskom svodu
pokupio uz put
sve dugine boje.

Donio ih tebi
u rukama svojim
i sve bi ih spleo
ja u kose tvoje.

Pošao bih za te
po dnu mora plava
potražiti biser
što u školjci spava.

Platio bih njime
sva čekanja tvoja
sve bih za te dao
o ljubavi moja.

Vlado Đurđević
zucchero @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Ma poput si tice,
daleko si stala,
podari mi lice,
inkantaj se, mala!

Daj mi svoju dušu;
još je nisi dala.
Eno vitri pušu,
inkantaj se, mala!

Anđel mi moj budi
ka' zaškuri vala
a vrag se probudi,
inkantaj se mala!

U život mi hudi
sudbina te zvala.
Nek' grintaju ljudi,
inkantaj se, mala!

I. D. Žirjanin
zucchero @ 12:28 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 14, 2006
Dijeli nas kanjon po imenu
vječnost.

Mi smo na različitim stranama,
ali mislimo isto.

Zašto me gledaš tako?
Zašto me siječeš na pola?
Moji grijesi ne traže
tvoje iskupljenje, ne, samo
istinu.

Gledaš me, a nemaš oči.
To je ono zbog čega
patim, a ne znam za lijek.

Potpuno sam ti se predao i
pružam ti ruke, hajde, uzmi
me za ruku i povedi
u vječnost.

Smrti, ljubavi jedina, dopusti
da ti padnem u zagrljaj.


Ivan Prebeg
zucchero @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, lipanj 3, 2006
Sve što se rađa,
rađa se u krvi!
I sve što se rađa,
rađa se u boli!
Pa i pjesnik kada stvara
sve se u njem’ mrvi,
bujica bi van,
sve se u njem koli.

I mora je pustit!
On ne vlada njome!
Tada ruke same
bolne slike rišu,
riječi se u njemu
strašnom snagom lome,
on ne piše pjesme,
one njega pišu!
Andrej Preglej
zucchero @ 16:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.