Poezija na Vašem monitoru!
Licentia Poetica
Banner


WannaBePoet
Croblogeri
Kod mene je...
R. I. P. Toše Proeski
Blog
srijeda, veljača 7, 2007
Opet sam te sanjao... probudila me jedna suza koju sam nesvjesno kroz san pustio da poteče preko usnulih obraza na usne što su sanjale da te opet ljube.

Ma ništa nije važno... Ali... Opet sam te sanjao. Znaš kako? Znaš šta? Znaš gdje? Znam da znaš. Sanjao sam da te opet grlim i ovaj puta nikako ne puštam i nekako povučeno, stidljivo i grešno u isti tren ljubim na mjestu gdje smo već jednom bili, gdje sam te grlio i gdje sam te već jednom i samo jednom ljubio kojim i dan danas prolazim da vidim jesam li te nešto više prebolio ili još više zavolio. Ali svaki puta kada tu prolazim ne osjećam ni olakšanje, ni ljubav... Osjećam tebe i mislim na sve što smo nekada dijelili, a što sada drugi imaju. Osjećam tugu, žalost i prazninu. Ne znam, možda je to ljubav. A možda je to samo život... poluživot... neživot.

Bila si sretna... Smijala si se dok te nisam puštao iz zagrljaja i dok sam te na trenutke ljubio. I ovaj puta si sva bila moja i nisam te dijelio ni sa kime. Ovaj puta si me više voljela nego prije... čak i kada bi sabrali sve ljubavi koje si imala, zajedno sa mojom davnom... ovaj puta si me više od svih i svega voljela. I bilo je to tako lijepo... ali tužno. Tužno, jer sam poslije svega osjećao da ću, unatoč tom prelijepom smijehu iz kojega se čitala samo sreća, te opet izgubiti. Još jednom. Kao da nikada ništa među nama nije ni bilo.

Sjećanje na tebe me toliko potresa da se dogodilo to što se dogodilo... Opet sam te sanjao. Sanjao sam te i bio sam ono što već dugo nisam... sretan. A znam... Znam i datum, dan i sat od kada to nisam. A znam da te i duže od toga nisam imao. A volio. I... Da, još uvijek. Još uvijek volim. Dogodi se da onako, dok prolazim mjestom na kojem smo zajedno stojali izvadim i zapalim cigaretu i stavim je tamo poput svijeće u spomen na stare, davne dane. U spomen na jednu ljubav. Davno izgubljenu.

Sanjao sam te... A sve lijepo mi je odnio povratak u ovaj poluživot. Odnio mi te novi dan i uz sve to čak i nebo sa mnom dijeli tugu dok kroz sive oblake pada kiša. I onda, molim te, ne sudi mi kad poželim vječno usniti. I zauvijek te sanjati. I biti... naizgled sretan.
zucchero @ 20:01 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 6, 2006
Kad ljubav shvati da je voljena više neće biti ljubav… Postati će sreća. Eh, kad ljubav shvati da je ljubimo poljupcem će postati. A kada ti shvatiš da si moja ljubav ja ću nestati i samo biti prošlost i sjećanje, slovo i slika na nadgrobnom kamenu. I onda pusti suzu na crnu zemlju pa onda možda i ona shvati da je ljubav usamljena crnija od nje.
zucchero @ 20:16 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, studeni 4, 2006
Molim te odgovor na samo jedno moje pitanje i molim te samo za par tvojih riječi, molim za malo tvoga milog glasa… Molim. I ne prestajem te moliti. Dva su ishoda koja me jedino dočekaju sa tobom. Ili nema nikakvog ishoda – šutiš i ništa mi ne govoriš ili me samo napadaš za ono što sam uradio, nespremna da oprostiš sve jalove grijehe koje sam počinio i za koje se, ne želiš to vjerovati, kajem.

Eh da… Kajem. Kajem se kako se kajati mogu i žao mi je koliko mi žao biti može i svjestan sam koliko svjestan biti mogu, koliko mogu spoznati – a mogu mnogo. Ili ipak možda malo? Jer nisam na početku odmah ubio grijeh koji počinih. Ništa ti nisam govorio u namjeri da te ne povrijedim, jer te poznajem i jer znam kakve bi posljedice to imalo, a opet to nisam prekinuo. Greška moje greške sam jedino ja i znam da mnogošta nisam ni zaslužio kada nisam bio iskren pred tobom.

Ne… Nisam bio iskren pred tobom. Bio! Ali drugo je vrijeme, koje još boli od prošloga vremena. Nisam zaboravio sve. Ma nisam zaboravio ništa. Samo neke stvari pokušavam koliko god moguće ispraviti i vratiti te. Da, vratiti te. Nemoj mi govoriti da sam sve zaboravio ako to pokušavam. Samo mi jedno reci, molim te.

Molim te odgovor na samo jedno moje pitanje i molim te samo za par tvojih riječi, molim za malo tvoga milog glasa… Molim. I ne prestajem te moliti. Molim te reci mi… Je li odlaziš od mene? Ili si već otišla? Molim te, reci mi. Ili nemoj.
zucchero @ 16:49 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, studeni 3, 2006
Nedostaješ mi večeras – ponovno. I ne znam koji je to u meni osjećaj zbog toga, ne znam koji je. Ne znam mrzim li to tebe ili sebe. Znam da je oboje sasvim malo moguće, ali valjda je moguće. Opet neka ispraznost budući da znam i gdje si i s kim. Dobro, možda ne znam točno gdje si. Ali točno znam s kim si. Ne znam točno ni što radite, što ti radi, što mu radiš… Mogu se samo užasavati prizora koji mi ne izlazi iz glave. Ne znam kako to istjerati iz sebe, ne znam kako tebe istjerati van da više ne mislim o tebi, da te više ne volim, ništa ne znam. Znam samo… da nedostaješ mi.
zucchero @ 19:25 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.