Poezija na Vašem monitoru!
Licentia Poetica
Banner


WannaBePoet
Croblogeri
Kod mene je...
R. I. P. Toše Proeski
Blog
srijeda, srpanj 29, 2009
(Valjda na nešto liči budući da veoma dugo nisam pisao)

Kad bih mogao podijeliti more
podijelio bih ga na dva dijela,
odvojio bih i noć od zore
koja sviće – rujna, bijela.

Kad bih mogao dotaći zvijezde
skinuo bih dvije... da samo mogu,
umjesto da gdje sad se gnijezde
gledat' ih mogu u tvom oku.

Kad bih mogao spustiti mjesec
da on se divi ljepoti tvojoj
ugasio bi se sav njegov sjaj
i zavidio on bi svoj sreći mojoj.

Kad bih mogao ukrasti tajno
iz vrta Hesperida jabuke od zlata,
samo da ne vidim nikad kraja tebe
donio bih njih tebi pravo na vrata.

Dao bih ti zoru i podijeljeno more,
dao bih ti zvijezde što se gnijezde gore,
spustio bih mjesec da se divi tebi,
jabuke ti dao, ma za tebe sve bi.
zucchero @ 22:09 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 2, 2009
Kad se s nekim dijeli šta da čovjek kaže,
koje riječi tada bi trebale da pašu?
Koje riječi tada da se za njeg' traže
da iskažu žalost i svaku tugu našu?

Kako da se kažu 'tješne riječi neke
kad utjehu nose sluge bosih nogu,
koji trnjem kroče kroz strme i daleke
krajeve iz kojih do nas doć' ne mogu?

Tek žaljenje izreci za izgubljenog druga
i sjećanje lijepo na njeg' čuvaj čisto,
ne daj da te shrva svom silinom tuga,
pamti dane kad je živ bio i blist'o.

A kada na kraju u zemlju ga bace
neka mu je laka – requiescat in pace.
zucchero @ 00:57 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 26, 2007
Hvala vam na vašem glasu,
pobjeda mi važna nije,
drago mi je samo što su
pjesme draže nego prije.

Što više se piše, čita
mada nespretna je nekad riječ,
srce piše i ne mari da pita -
što osjeća, to će reć.

Hvala vam na glasu vašem,
nije zalud bio dan,
drago mi je da vam pašem
i da ovdje nisam sam.
zucchero @ 03:16 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 25, 2007
Još jedan klišej, pridružujem se svima
danas u duhu kršćanina pravog,
pa i mudracima, kraljevima trima
da čestitam porod Isusa nam malog.

Dan radostan, svim vjernicima blažen
kad na slami rodio se našeg Boga sin,
od Marije djeve te noći je mažen,
ispunio srca nazočnim' je svim...

I ispuni se obećanje da će nama sić'
u to ime svima sretan i blagoslovljen Božić.
zucchero @ 01:31 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 24, 2007
Volio bh da sam mogao ovo postaviti točno na datum iz naslova, ali nažalost nisam bio tu i kasnim sada već tri dana. Naime, bio sam malo odsutan sad ne samo sa blogera, nego nisam ni doma bio, nego na malom putu pa će mi to biti malo opravdanje.

Dan rudara ili Dida moj

Još jedan dan što na tebe sjeća,
još jedna za te upaljena svijeća
u ono vrijeme pred božićne dane
kad bez tebe badnje jutro pa'ne.

Opet, djede, nisam došao te vidit,
cvijet ostavit, barem suzu kanut
i na hladni kamen svoje usne pribit
sjećanjima davnim ja o tebi ganut.

Rudnik, njiva, na kraju topli dom,
nije uvijek bilo sve po tvom.
Pale su i neke grube riječi,
nije moglo srce da ih spriječi,
mnogo toga reći nismo smjeli,
al' te nikad manje nismo voljeli.

Još jedan dan što na tebe sjeća,
još jedna za te upaljena svijeća,
al' ne tamo gdje pokopan si ti,
nego tamo gdje tebe sjećamo se mi.

I kao da te pamtim ruka pjesme piše,
a o tebi moje sjećanje se... briše.
zucchero @ 00:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 2, 2007
Da li to ljubav vrišti iz mene
ili je i ovo tek običan dan?
Je li to dolaziš u tmurno vrijeme
ili to sa mnom poigrava se san?

Tko te šalje stazom usamljenom
ako stvarno ti dolaziš k meni?
Tko me rani strijelom ispaljenom,
tko me nađe sad u mojoj sjeni?

Kaži zašto ideš sada putem ovim
kad si davno ti skrenula s njega?
Na tom putu ja bez tebe stojim,
a ti, dušo, stojiš pored njega.

Probudih se u hladnome znoju,
ti kraj mene nisi, nit' ćeš biti,
ostaje mi samo sanjat kosu tvoju,
ostaje mi osjećaje moje kriti.

Ah, eto, opet sam te, dušo, snio,
u snu mome mi sretni smo bili,
znam da ni to čak ja nisam smio
za to neki viši putevi su krivi.
zucchero @ 18:03 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, listopad 16, 2007
Još jednom pišem ove tužne rime
pa onda bacam sve što na nju sjeća,
nikada joj više ja neću reći ime,
nečija drugo od moje ljubavi je veća.

Još jednom pišem stihove ja ove
dok drugima noći svojim tijelom krasi,
a ja ću svijetom tražiti ljubavi nove
da ovu tugu i bol za njom jedna ugasi.

Još jednom ja postati ću nijemim,
nikad više dvije riječi nitko neće čuti,
jer nikad se više neću zvati njenim,
srce plaho sada zauvijek će da zašuti.

Tad spustit ću glavu u krilo neke druge,
pokrit će me kao dijete dekom moje tuge.
zucchero @ 01:15 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, listopad 6, 2007
Pred Njom sam puzao jedno vrijeme,
nosio sam od trnja krunu
i nisam znao za ništa bolje od Njene riječi nijeme,
nosio sam od trnja krunu.

Ničega nema što na Nju podsjeća,
pisma i slike nepoznat su pojam,
sjećanje trošno i ugasla svijeća
ostavljaju jednog nepostojanja dojam.

Borio sam se za nju svime čim sam mogao,
nosio sam križ ljubavi dvije,
pao sam, snage više nisam smogao...
Nosio sam križ ljubavi koje više nije,

Pribijen za križ što Ljubav se zove
pustih jako jedan vapaj glasni,
kraj mene na križevima sve ljubavi nove...
Izbavljenje sad već svako kasni.

Na mom tijelu stoji teška rana,
izbodeno kopljem mi je srce,
loše sjećanje, spomen prošlih dana
što po meni teče tamno, vrelo krvce.

Razapet na križu što Ljubav se zove
nosim, evo, od trnja krunu,
razapete sa mnom i sve ljubavi nove
svi nosimo od trnja krunu.
zucchero @ 01:44 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 1, 2007
Ispod svoga crnoga kaputa
krijem dvije neke male boli,
jedna uvijek nekuda odluta,
druga tebe ne prestaje da voli.

U šeširu raznorazne misli,
strûje nekud, htjele bi izaći,
u grudima nemiri se stisli,
mira malo htjeli bi seb' naći.

U rukama mi papir i penkala,
pišem neke zamršene rime
onoj što me milim glasom zvala,
onoj kojoj ne znam više ime.

U džepovima zjape rupe dvije,
sve je moje ispalo uz put,
još samo pjesma moju dušu grije,
al' na život i dalje sam ljut.
zucchero @ 01:29 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 24, 2007
Kad Ga pitah zašto volim
reče, „To je dar od mene“ –
„Kad je tako zašto boli,
zašto u men' život vene?“

Svake noći zašto bdijem
i ne spavam sve do jutra,
zašto budan o njoj snijem,
što donosi novo sutra?

„Bdiješ zato što je voliš
i budan joj slaviš ime,
za nju samo ti se moliš
iako je ona s njime.

I ne spavaš sve do jutra,
jer san njezin čuvaš tiho,
a što nosi novo sutra
reći će se tvojim stihom.

Pjesme te su proročanske,
u njima je život cijeli,
rekao bih čak božanske,
lijepe kao Božić bijeli.“

Hvala, Bože, na toj riječi,
ali kako doći do nje mogu,
kada do nje ne sm'jem prijeći,
ne sm'jem prijeći i ne mogu.
zucchero @ 00:38 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 23, 2007
Još jedno vrijeme uzalud će proći
bez tebe, bez mene, bez nas i svega,
druge još jednom kraj mene će proći,
a ti još jednom ostat ćeš kraj njega.

Još jedan osjećaj bačen k'o u smeće
još jedno zalud potrošeno vrijeme
kad ona koju želiš tebe više neće
ruke galame, a usne posve nijeme.

Još jedan pogled od drugih skriven,
u prolazu nema niti glasa jednog,
jezik kao za usnama nježnim zašiven
i ništa više osim sjećanja bijednog.

Još jedno vrijeme uzalud će proći,
mi nećemo si više nježne riječi reći,
druge još jednom kraj mene će proći
i ti kraj drugog ponovno ćeš leći.
zucchero @ 01:26 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, rujan 8, 2007
Moja ti si bila jednom
i nikada više, mila,
sad daješ se svima redom
i svima si radost bila,

dala bi im malo sreće
za noć, dvije ili više,
ali nitko nikad neće
za tebe k'o ja da diše.

Tražila si sreću svoju
ti u svima, osim meni,
a davao sam ljubav moju
jedinoj za mene ženi.

Odbila si pjesme moje,
moju ljubav, moje ruke,
a još uvijek sve su tvoje
moje pjesme, moje muke.

Dati ćeš se nekom drugom
isprazno i radi reda,
krstiti ću svojom tugom
tvoje srce, svo od leda.
zucchero @ 18:49 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 6, 2007
Tko je još danas sretan u ljubavi?
Polako u sve počinjem da sumnjam,
svi su uglavnom redom nesretni
i ja se s njima u nesreći toj ljuljam.

Tko je još danas sretan u ljubavi
kad toliko je tuga na ovome svijetu,
svi su uglavnom redom nesretni,
jer tuga sve nas stiže u brzome letu.

Tko još danas vjeruje u ljubav?
Želim takvome jednom pogledati oči.
Tko još danas vjeruje u ljubav?
Ona davno izgubila je svoje moći.

Tko je još danas u ljubavi sretan
i tko se još može pohvaliti time?
Je li iskren ili je u lažima spretan?
Tko će reći njegovo mi sveto ime?

Blaženo neznanje o nesreći ovoj,
blaženi oni koji ljubav pravu ćute,
blaženi oni koji još raduju se novoj
i prokleti oni koji samo loše slute.
zucchero @ 18:40 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 3, 2007
Hjedoh ti jednom zauvijek reći
ne „Doviđenja“, već „Draga, zbogom“
i skinuti sebi teret sa pleći,
krenuti dalje, nogu za nogom

pa da poštedim sebe od muke,
a i tebe od još par laži više,
da ne pružam tebi pjesme u ruke
sve dok jedan prst može da piše,

al' preskočim preko sjene svoje
i sam sebe, dok pišem ti, lomim,
pišem za naše dane u dvoje
dok tugom kao morem plovim,

a opet sam od sebe samog jači
i prešutih vješto pjesmom sve,
al' jednom i ti, draga, zaplači
kad jednom i ja ti dođem u sne.

Htjedoh ti jednom zauvijek reći
„Draga moja, zbogom, adio,
netko od mene za tebe je veći,
ja nikad te nisam voljeti smio.“
zucchero @ 23:59 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 7, 2007
Nisam leptir da poletim
s cvijeta sve do tvoje duše
pa da onda mirno sletim
tu gdje povjetarac puše.

Tu kraj tvoga srca malog
glavu spustim i da zaspim
i da poput srca pravog
ljubav kraj njeg ja i usnim.

Nisam leptir ni da sletim
tu, na tvoje grudi meke
pa da vidim, da se sjetim
na one dane, sad daleke.

A volio bih da sam leptir
da ti jednom ja doletim,
i za jedan mali dodir
na usnu ti kratko sletim.

Volio bih leptir da sam
da ti sletim ja na dlan
i kažem ti „Ovo ja sam,
sad sretan sam, nisam sam“.

Pa me pusti ili zgniječi,
život je na dlanu tvom.
Il' me zgniječi ili liječi
svojim nježnim pogledom.
zucchero @ 01:08 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 1, 2007
Prevaren od samog Boga
tražim milost crnog Vraga
da pokaže mi put do tvoga
srca i do tvoga blaga.

Skrenuo sa pravog puta
na daleke stranputice
molim narod koji luta
da pokaže mi tvoje lice.

A ne želim da ga vidim,
jer znam šta će opet biti,
samog sebe sâm se stidim
i ne želim suze liti.

Molim ljude strane sve
što ne znamo ih ni ti, ni ja
da nađu one jedne usne
na kojima otrov klija.

Poljubio bih ja njih tada
i rekao „Zbogom“ glasno,
neka nemir u teb' vlada,
jer za nas je sada kasno.

Molim vjetar, pticu molim
da odnesu pjesmu tebi
pa da vidiš da se lomim,
a trebao ja to ne bi.

Ti si uvijek tuđa bila,
ti si bila tuđi dom,
tuđa žena, majka, vila
i šta ću ja na pragu tvom?

Nećeš znati tko sam bio,
niti ne znaš tko sam sad,
pokucati nisam smio
lutalica tek sam mlad.

Pa oprosti što ja zgriješih
nepromišljenim nekim činom,
da utopim tugu riješih,
liječiti se krenuh vinom.

Nađem na dnu boce svake
ispisano tvoje ime,
mjesto mira na dnu rake
pokopati će me sa njime.
zucchero @ 13:43 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
subota, lipanj 2, 2007
Sretan rođendan, stari. Ja ti želim
sve najbolje u tvojemu svijetu.
I znaj da tvoj karakter zavjek dijelim,
a tek sam, kažu, u mladosti letu.

Ma zalud mladost i zalud svaki let
kad nekih najmilijih više nema,
zalud da ti nosim i najljepši cvijet
kad svaki cvijet uvene i zadrijema.

Sretan rođendan, stari. Ja ti dajem
ono što dati ti već ja samo mogu –
svoju ljubav, pjesmu i ja se kajem
što otišao si za me tako rano Bogu.

Na tebe me sjete moje prve sijede...
Ne smeta mi, već se smijem, e moj...
...dragi djede.
zucchero @ 18:22 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 9, 2007
Evo nešto što je meni važno koliko i Uskrs, čini mi se. Samo što mi Uskrs prođe kao i običan dan, a dan sa njom kao doživljaj. Uvijek poseban. Ona je dobila verziju bez ovoga u zagradi, ali moći će to vidjeti ovdje.

U moru ljubomore ćeš naći
tek mali otok nade u mom oku
i buket ruža što srce pruža
i jednu želju preduboku...



U mnogima ćeš naći jednu
što stoji iznad svake druge,
ljubavi gladnu, ljubavi žednu,
što izdiže se iznad tuge.

Ona će biti prvi ti glasnik
svih lijepih želja ovoga dana,
dok ostale najavljuju tugu
ona je sretna što nisi sama.

A sreća se miješa sa tugom
kada se osjećaji zaborave kratko,
jer ti ideš nekome drugom,
njemu se smijati milo i slatko.

Drugom ćeš biti dobra vila
i njemu krasiti njegov dan,
iako si sa njim gnijezdo svila
(iako sa drugim rađe bila,
iako me ne voliš i iako to znam)
želim ti najsretniji rođendan.

Uz ovu pjesmu je išao i spomenuti buket ruža. I u buketu žutih ruža bila je i jedna bijela izdignuta malo iznad ostalih žutih. Pa si pokušajte to malo predočiti. Nije bio preveliki, ali eto...
zucchero @ 23:15 |Komentiraj | Komentari: 40 | Prikaži komentare
petak, ožujak 30, 2007
Neki su primjetili da me nije bilo... Neki vjerojatno nisu. Mislio sam prestati pisati na blogu, a i prestati pisati uopće. Nemam ni zbog čega, ni zbog koga... Do sada mi ide, vidjet ćemo za dalje. A do tada. Jedna pjesma napisana otprilike kad i "Nevjera".

Da mi je se naći na tvome licu
negdje između, na pola puta
tvog oka i usana tvojih.

Htio bih sa tebe sprati krivicu
tvoga tijela što nemirno luta
dok se za njeg bezuspješno borih.

I kako bih ti htio na crtu stati
da vidiš kakav je sve to osjećaj
pa da pustiš suzu i sakriješ lice.

Kad jednom moj bol se tebi vrati
i kažeš mi tada da je doš'o kraj
i zaboraviš svoje grijehe, nevjernice.

Podsjetit ću tada na sve one dane
kad sam za te pisao do jutra
i kad tvoje tijelo nije htjelo da stane,
već sa njim ostala bi... i do sutra.

P.S.
Što se tiče ovih pjesama prije... "Larpurlartizam" i "Ars Poetica"... To možda ne bi trebali shvatiti preozbiljno. To jeste moj stav i odraz mojega nezadovoljstva, ali to nije i odraz moje poezije. Odraz moje poezije je isključivo u ljubavnim pjesmama, kakve uglavnom (nekih 98,9999%) i pišem.
zucchero @ 16:22 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, ožujak 23, 2007
Evo i nastavak na ono od jučer. Uz napomenu da sam se za tu pjesmu odlučio posjećujući jedan forum. Ali sam rekao da možda i ovdje ima takvih blogera... Ako ste se pronašli... Žao mi je, to je moj stav. Da sam znao da ću biti u izboru za blog dana možda ga još ne bih iznio. Ovako su neki mislili da su napadnuti. Možda i jesu, ali na to nisam mislio. Kao što rekoh... Ono je bila kritika isključivo onima koji pišu, znaju da ne pišu najbolje ili su u stvari očajni, a uvrijede se ako im daš kakav komentar i kritiku na tu pjesmu znajući da ima i mnogo boljih od njih. Ponavljam, ne moram to biti ja. Ima i drugih primjera. Nitko nije pošteđen, osim onih koji šute.

Sve dana jednog nestalo je
kada su došle razne face,
umijeće riječi prestalo je
sa pojavom Cece, Dace..

Šund samo sve je sada,
svi sad vole, svi se boje,
turbo-folk sve dok vlada
boginje su Viki, Stoje...

Sve do jedne druga Laika,
u svemiru ih netko čeka,
a sa njima ode i Ars Poetica.

Sve je postalo snobizam,
cinizam, turbo-folkerizam –
slušanje toga – mazohizam.
zucchero @ 13:47 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 22, 2007
Evo jedna kritika nekim "umjetnicima" (ne neophodno sa blogera). Susretao sam se i još uvijek se susrećem sa nekima koji jednostavno ne mogu primiti kritiku (bilo čiju) misleći kako sve znaju i kako je to što oni rade najbolje i td. A misli im se najbolje. Meni je dosadilo više susretati se sa takvim ljudima. Naravno, druga stvar je kad je netko odličan pjesnik i kada zna da zna. A treća je kad netko zna da ne zna, a ponaša se kao odličan pjesnik. Evo svima koji se tako osjećaju jedna posveta.

Takva stvar više i ne postoji,
davno je nestala u peru koje dvoji.
U poeziji koja dolazi iz čaše,
a ne duha, uma i iz ljubavi naše.

Svi se pjesnicima hoće zvati,
a ne znaju čak ni držat' pero,
a papir mora pod njim da pati,
makar ga poslije netko i poder'o.

Ne može papir sudbu promijenit,
može samo pobijelit', zanijemit.
Kako promijenit' sve što diše
kad bi i majmun htio da piše?!

Sve je davno otišlo do Vraga
postalo turbo folk i modernizam.
Gdje nestala je riječi snaga
i jebeni larpurlartizam?!
zucchero @ 17:31 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 18, 2007
Nevjera je tvoje ime,
Ljubav, to je ime moje,
idi varaj me sa njime
i ispuni sad snove svoje.

Moji nestali su s tobom
kad si njemu bila pošla,
a kleo sam te čak i Bogom
u iskustva svoja prošla.

Molio sam da ne radiš
ono što mi druge jesu,
ali ne znaš i ne paziš,
k'o da sereš po mom lijesu.

I kraj svemu jednom dođe
ništa nije vječnog vijeka,
svaka ljubav jednom prođe,
za nevjeru nema lijeka.

Nevjera je tvoje ime,
moje ime, to je Tuga,
idi varaj me sa njime
oličenjem jebi-druga.
zucchero @ 18:26 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 15, 2007
The day I met you I was blessing
for you brought me sacred love,
to thee only I was confessing
that you were sent from above.

Someone sent you as an answer
on my prayer and all my trouble,
but you were passing as a dancer,
dissapearing as a bubble.

My salvation was short lasting
it flew away in few moments –
I remember that one last thing:

- On her back the angel wings
with the feathers like were poet's
who only for thee his song sings.
zucchero @ 19:41 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 11, 2007
Kriknuh rimom, krikrnuh stihom
i agonijom nekom tihom,
kriknuh jako, krihnuh s' nogu
i najjače kol'ko mogu.

Kriknuh noću tvoje ime,
kriknuh „što si sada s njime?“,
al' ne čuješ riječi ove
i ti ne znaš tko te zove.

Kriknuh jutrom iz sna ružnog,
kriknuh usred dana tužnog
neke riječi meni nove –
„napusti sad moje  snove.“

Ipak jednom i ti moje ime vikni
pusti suzu, sklopi oči – krikni.
zucchero @ 15:03 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
petak, ožujak 9, 2007
Htio sam ti pružiti što mogu,
sve što ova duša može dati,
pljunuti u lice i samome Bogu,
al' ti nisi htjela za to znati.

Već krenula si tražiti ti dalje,
tko ti može dati i bolje i više,
bacila si mene u tugine ralje,
oporaviti ne mogu me kiše.

Morati ćeš i ti jednom stati,
okrenut ćeš se zatim iza sebe,
sa rukama na srcu tiho zaplakati,
sa pitanjem stojati ću ispred tebe. -

„Hoćeš li me moći pogledat' u lice
ničija ženo, vječna ljubavnice?“
zucchero @ 00:54 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 8, 2007
The Death shall die today
in pain and sorrow of mortality,
dissapear like the weakest stain
in the labyrinth of causality.

Today nothing lasts foerver
and all has it's own role,
if you're only taking space
the space you have stole.

The Death has died today
as a victim of the causality,
dissapeared like the stain
in pain, sorrow and mortality.

So we live from now forever
without fear and sorrow,
'cause now we will die never –
the Death shot its last arrow.
zucchero @ 01:35 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, ožujak 3, 2007
Prestati ću pisati ti pjesme,
ljubav moja od pjesme je veća,
al' ruke moje biti će mi česme,
jer tuga neka pritišće mi pleća

da se kroz njih malo i ja pustim
i da ljubav pokušam ti reći,
ali ne znam kako da izustim,
jer od pjesme zajedno smo veći.

Prestao bih pisati ti pjesme,
jer što mogu kroz pjesmu ti reći?
Prestati ću pisati ti pjesme,
jer od pjesme zajedno smo veći.
zucchero @ 18:16 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, ožujak 2, 2007
Drugom daješ nekad moje noći
pod isprikom da njeg' sada voliš,
a znam, mila, kad pogledam ti oči
da za ljubav još uvijek se moliš.

Ja dao sam ti svoje sretne dane,
dao bih i više, samo da sam mog'o,
a ti meni dala samo moje rane,
al' sam opet nešto snage smog'o

da oprostim ti još jednom za kraj
dok za oproštaj me ti niti moliš,
ali jedno, molim, zapamti i znaj:
-jedina ti ćeš zauvijek da me boliš.

Nazdravimo sada mi na naše snove:
„Neka živi tuga i sve ljubavi nove.“
zucchero @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, veljača 24, 2007
Volio bih da si tu
i noćas da ti šapućem
na uho sve što volim
na tebi da dodirnem.

Volio bih da si tu
pored mene, sama
i da me ti ljubiš
dok nas grli tama.

Volio bih da si tu
samo da te zagrlim
i s tobom bih mogao
život ja da prebolim.

Volio bih da si tu
u ovoj tužnoj noći
da mi kažeš, draga
kako nećeš poći.

Volio bih da si tu,
kraj mene da stojiš
i sve dok smo živi
sa mnom dane brojiš.
zucchero @ 22:02 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 22, 2007
Bude vrijeme kada ljubav boli
i ne želiš čuti ni za koga drugo,
jer netko uvijek nastavi da voli
pa iz tame ne izlazi zadugo.

On ostaje u svom tihom mraku
gdje ne čuje nikoga sem sebe,
a opet misli roje se po zraku,
tu što voliš sada drugi jebe.

Pa opsuješ sve zajedno dane
što ste skupa proveli u sreći,
nije još ni krenulo da svane,
a u priču dođe i drugi i treći.

Pa se pitaš za što ti to služiš
kad sve prođe kao u trenu
i kad sve do kraja samog skužiš
opsuješ ljubav, sveticu i Ženu.

Poslije ljubavi slijedi očajanje
i uviđanje svoga kretenizma,
kad ode ljubav, dođe tugovanje -
to je doba postromantizma.
zucchero @ 17:12 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, veljača 20, 2007
Hodamo istim ulicama grada
i znam da jednom mi ćemo se sresti,
pogledati nećemo se tada
na toj davno prohodanoj cesti.

Pozdraviti neće nam se pogled,
čak ni „Zdravo“ usne neće reći.
Tako ići sve će u nedogled
bolno sjećanje o minuloj sreći.

Usporiti neće nam se korak,
nastaviti mi ćemo po svome,
možda samo neki mali pomak
ja napravim prema licu tvome

tek da vidim dotiče l' ga vrijeme
il' ostalo je netaknuto ono
i jesu l' ti još uvijek usne nijeme
kao nekad, kao mrtvo zvono.

Mi prijeći ćemo ulicu u trenu,
ti na jednu, ja na drugu stranu
i pogledati, sudeći po svemu,
mi nećemo našu ljubav davnu.

Hodajući istim ulicama grada
znam da opet mi ćemo se sresti,
pogledati nećemo se tada
na toj davno prohodanoj cesti.
zucchero @ 21:36 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 19, 2007
Pođoh da napišem pjesmu,
ali stih neće da krene,
pođoh da viknem ti ime,
al' usne moje su kao nijeme.

Pođoh da napravim korak,
a noga umorno stoji,
pođoh da zavolim opet,
a srce se ljubavi boji.

Pođoh da mahnem ti "Zbogom",
a ruke utrnule davno,
pođoh da namignem okom,
a oko mi iskopano.

I tako te gledam kako ideš
s nekim drugim dalje od mene
i proklinjem svaku moguću noć
što u san te donose sjene.
zucchero @ 21:12 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, veljača 16, 2007
Baciti ću pero iz protesta onako
da se moja ruka ne lati ga više,
bacit ću ga, nek' nose ga kiše,
svi nek vide da dno je dotaklo.

Svi nek' vide da je dno dotaklo,
jer pao sam i ja prije njega
kad lišilo me njeno oko svega
sve razbilo se kao krhko staklo.

Propali su moji sretni snovi
gdje nas vidim zauvijek k'o jedno,
gdje volimo se i živimo čedno
k'o kad lađa po bonanci plovi.

Baciti ću pero iz protesta više
moju tugu nek' nitko ne piše.
zucchero @ 10:06 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Baciti ću pero iz protesta onako
da se moja ruka ne lati ga više,
bacit ću ga, nek' nose ga kiše,
svi nek vide da dno je dotak'o.

Nedovršena pjesma, možda nedovršeni sonet... Ne znam. Vidjet ću kako će najbolje biti da se uradi. Ali sam iz nekog razloga "zakočio" kad sam ovo krenuo pisati.
zucchero @ 01:53 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 14, 2007
Valentinovo, dan zaljubljenih. Dan koji se obično ili voli ili mrzi - čini mi se da tu nema nikakve sredine. Ja ga također mrzim. Zašto? Zato što ga većinom provedem sam. A isto tako mi smeta što je netko morao izmisliti dan za zaljubljene parove. Dan kada će se nekome poklanjati pažnja. Zaljubljeni i ljubav bi trebali da ne poznaju datume i da su im skoro svi dani takvi. A pored toga što ga provodim sam i što je to ujedno i dan licemjerja, mrzim sve klišee pa mi se onda ne sviđa ni ovaj nazovi ljubavni kliše.

Uz sljedeću pjesmu preporučam slušanje:
Ivan Mikulić - Nemam kome dati svoje zore.txt
Ivan Mikulić - Nemam kome dati svoje zore.mp3

Priznajem ti sada, draga
sve što mogu priznat rječju,
u tebi mi sva je snaga
i u tebi ja tražim sreću,


s tobom vidim sretne dane,
našu djecu i dom mali,
raširilo drvo grane,
bagremii su procvjetali


moja ti si tiha luka
što me uvijek spremno primi,
utočište od svih muka,
ognjište si moje zimi,


ti si moja muza lijepa
što mi nove pjesme nosi,
ti si zora mojih ljeta,
moja ljubav, eto, to si


Priznajem ti, moja draga
kroz pjesmu sad ljubav svoju
i molim te budi blaga
ne povrijedi dušu moju.


zucchero @ 00:19 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 12, 2007
Pustio sam te -
možda mi se vratiš,
da volim te
kada možda shvatiš.

Pustio sam te
da vidim koliko si moja,
da vidim koliko jaka
i ljubav je tvoja.

Pustio sam vrijeme
rane da zaliječi,
s tobom mi se nije
nadati o sreći.

Pustio sam suzu
da grijeh mi izbriše
što te ja zavoljeh,
što za tebe dišem.

Pustio sam tebe
da odeš daleko,
ako mi se vratiš
čekat će te netko.
zucchero @ 17:11 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 11, 2007
Muškarci ne plaču!
Donedavno sam vjerovao to,
samo do onoga dana kad sam upoznao tebe,
kad sam upoznao tugu i bol.

Pustio sam jednu suzu
i mislio sam "Proći će",
zatim pustio sam drugu
mislio sam "Stati će",
al' treća suza kada krenu
znao sam da sve je bila laž,
da još njih doći će.

"Muškarci ne plaču" učili nas filmovi
"To je za žene", govorili drugovi,
al' svi smo mi od mesa i krvi
i bol jaka svaku dušu mrvi.

Muškarci ne plaču
lagali su dobro
i donedavno sam vjerovao to,
al' s tobom upoznao sam i suze svoje
onog dana kad ti slomi srce moje,
Ljubavi.
zucchero @ 16:43 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, veljača 9, 2007
Lomio sam srca mnoga
zbog tebe i tvojih moći
odrek'o se čak i Boga
ti, kraljice mojih noći

lomio sam, nisam gled'o
kada, kako ili kome,
a kad sam te drugom pred'o
slomi, dušo, i ti moje.

Rekao sam ružne riječi,
činio sam grozne stvari.
Tko će sada da me liječi,
tko će sa mnom sad da stari?

Jer ti imaš nekog drugog
njemu daješ svoje dane,
poslije vremena tog dugog
sve što imam – moje rane,

a lomio sam srca mnoga
zbog tebe i tvojih moći,
a ti slomi srce moje
ti kraljice mojih noći.
zucchero @ 11:41 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 4, 2007
“Čekaj me” ti rekoh jednom
i rekla si da bit će tako
al’ čekati me nisi znala
pa sam zbog tebe ja opet plak’o,
a čekao sam tebe, draga -
vrata stana otvorena,
nestala mi sva je snaga,
a duša mi izranjena.

“Čekaj me” ti rekoh davno
vratit ću se, to si znala
al’ ti nisi čekat mogla
nekom si se drugom dala,
a dao sam ti sebe, draga –
srce, suze i svoj smijeh
i sve ode mi do Vraga,
ljubav moja - Prvi grijeh.

“Volim te” ti rekoh jednom
ruku ti na obraz spustih
pogledah ti lijepe oči
i suzu iz oka pustih,
al’ ti opet mogla nisi
čekati me, moja draga,
drugom srce dala ti si,
s drugime si sada naga.

“Volim te” si jednom rekla
nekad davno, davno prije
suza mala je potekla –
suza mala – k’o da nije.

Lagala si kad si rekla
“ljubav traje, ljubav vrijedi”
kratka ljubav me opekla
i sve što imam da je naše
je sjećanje koje blijedi
poput razbijene vinske čaše.
zucchero @ 13:13 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 25, 2007
Spaliti ću pjesme,
više mi ne vrijede.
Odavno su usne
zanijemile od bijede.

Stihove ću bacit',
nek ih vjetar nosi,
vrijedili su samo
dok ih ona nosi.

I što će mi rima
i slobodan stih
i što će mi sve
od tih slova svih?

Što ću sa pjesmom
kad ona ju neće?
Što ću sa stihom
što bi da poteče?

Neka sve se nosi
do Boga il' Vraga,
ma nije me briga
kad mi nije draga.
zucchero @ 17:34 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, siječanj 19, 2007
Uz ovo bih preporučio slušanje Gazda - Da smo prije znali. (pjesma - tekst pjesme)

Mislio sam da ćemo trajati zauvijek
Uz tebe sanjao sam našu djecu i naš dom
I sretne dane što ih zauvijek sretni dijelimo
Nažalost, snovi ostali su samo snovi nikada ostvareni
I pretvorili su se u moje noćne more
Ono najgore i čega sam se uvijek bojao –
Da te volim najviše, a da ti ništa ne značim
Ja te voljeti ne mogu, jer pripadaš svima osim meni
Ne mogu, jer mi ne dopuštatš, jer nisi moja
Ali umjesto mene zauvijek će te voljeti moje pjesme
zucchero @ 02:04 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 16, 2007
Trebam nekog da me voli
kada nećeš više ti,
trebam osjećaj što boli –
trebam malo ljubavi.

Trebam ljubav nekom dati
kada nećeš više ti
pored mene opet stati –
trebam malo ljubavi.

Trebam nekog da je moj
kada nećeš više ti,
trebam opet biti nečiji il' tvoj –
trebam malo ljubavi.

Trebam nekog tko me želi
kada nećeš više ti,
da moj dan i tugu dijeli –
trebam malo ljubavi.

Trebam nekog da me ljubi
kada nećeš više ti,
trebam nekog da me žudi –
trebam malo ljubavi.

Trebam neko tijelo čedno
kada nećeš više ti,
trebam neko mene žedno –
trebam malo ljubavi.

Trebam neko malo lane
kada nećeš više ti
brojati uz mene dane –
trebam malo ljubavi.

Trebam sunca nekog ljeta
da zasija u oku mom,
trebam ljubav cijelog svijeta
da je sad u srcu tvom.

A ljubavi više nema,
odnijeli je loši dani.
Sreća odavno nam drijema,
samo sol i suze su na rani.
zucchero @ 13:26 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 15, 2007
Bolje da se nikad ni javila nisi,
da je poslije svega ostao tek muk
i da nikad u mirno moje more
nisi donijela nemira ti zvuk.

Bolje da te nikad nisam znao,
ljubav da sam stavio po strani
i osjećaje svoje daleko od tebe
sad ne bi bili crni moji dani.

Bolje da te nikad ne zavoljeh,
da ti nikad srce nisam dao,
da sam barem malo jači bio
pred noge ti nikad ne bih pao.

Bolje da sam ostao bez ikog
nego u zabludi što se tebi nadah
vjerov'o sam tebi više nego ikom
i od ljubavi, evo, ljube, stradah.
zucchero @ 18:55 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 28, 2006
Znam da izgleda da sam vas sve zaboravio u ove Božićne dane, a i uopće kako skroz rijetko dolazim ovdje, a još rjeđe nešto objavljujem. Ali to, naravno, nije istina. Nisam vas zaboravio, ali vam se ne stignem javiti od svih nekih obveza koje imam, a još ih slijedi. Zauzet sam svim i svačim, ali evo jedno relativno Božićna - ne-Božićna pjesma koja nije toliko posvećena Božiću koliko osjećaju na taj dan koji je nekada trebao biti lijp, blažen i kojekakav (da sad ne nabrajam sve).

Božić danas tu se slavi
kao nekad davno prije
božićni su, evo, dani
ali lice se ne smije.

Božić danas tu se slavi
ni čestitke danas nema
osjećaj me tuge plavi,
usna mi je opet nijema.

Božić danas tu se slavi –
nema tijela, nema riječi,
nema nikog baš ustvari
da pokuša suzu da spriječi.

Nešto danas tu se slavi,
a nje nema, nit' će biti,
sjećanjima sve me davi –
drugom djecu će roditi.

Nešto danas tu se slavi
kao nekad davno prije
kad se jednom točka stavi
više lice se ne smije.
zucchero @ 13:51 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, studeni 11, 2006
Dovraga više i sve. Kad je kraj onda je valjda onaj konačni i nema se više šta jadati i truditi kada se netko pokušava posvetiti nekomu i nečemu drugo. Četiri slova koja to ponajbolje opisuju, nema se šta misliti je li jedno ili drugo - kraj je i goni se u rodno mjesto. Hvala i nema na čemu! Možda i drugi puta. Možda i ne. U pizdu materinu i svi osjećaji odreda doreda. Da mi je ubacit se u jebeni scenario filma tipa Equilibrium i tripat se Proziumom i bit mašina. U kurac i ljubav. Pa šta to vrijedi? I zar vrijedi netko da se toliko oko nekoga trudi i ne dobije ništa nego se samo gura svoje. "Ne ja više ne želim. Rekli smo si što smo imali reći." Ma u kurac i riječi. Dovoljna su mi djela da vidim šta je osjećala i osjeća. Nema šanse da me netko uvjeri u suprotno. I što je najgore još uvijek je jedina za koju i zbog koje pišem pjesme. Dok se to ne promijeni potrudit ću se da vas zakinem za svoje pjesme (neke to i neće puno dirati, ali eto...) i nadam se da ću tako i izdržati. Ovo bi trebala biti zadnja moja pjesma na ovom blogu za neko vrijeme. A ne sumnjam da će sve to dugo trajati. Predugo, za moj, vjerojatno i svačiji, ukus. Do tada ostajem maligan. A i svakako je danas Martinje.

Idi

Idi, svakako ti ništa i ne značim.
Neću, neću dublje da te zavlačim.
Idi, nek' sve liči k'o na pravi kraj.
Neću, neću prestat' voljeti te, znaj:

Znaj da tebe volim za sve vijeke,
za te pišem, za te sušim rijeke.
Znaj da volio sam te i prije tebe,
da ne mogu otkinuti te iz sebe.

Neka su ti sretne sve moguće staze,
anđeli neka korake ti tvoje paze,
luna neka ti obasja svaki put,
svuda nek' te prati mjesec žut.

Neka te prate mjesec, sunce i zvijezde
tamo gdje bijeli oblaci se gnijezde,
neka te vode sva svjetla svijeta
daleko od mene i mojih soneta.

Idi, ne mogu tuđom da te gledam.
Neću, neću njemu da te predam.
Idi, nek' sve liči na kraj pravi,
na sve se jednom zadnja točka stavi.

Ovo se nekada vodilo za nju, taj blog. Možda i nastavim. Ali samo možda.

I samo još nešto... Jedna pjesma za download svima koji su zainteresirani.


zucchero @ 18:07 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 5, 2006
Svake noći tužan legnem
i samo brojim tužne dane,
ramenima teško slegnem
i molim se da ne svane.

Svakog dana tužan ležim,
crne misli glavom roje
i osjećam sve se težim,
kad pomislim na nas dvoje.

Svakog jutra tužan gledam
iz kreveta tužna svoga,
suzu svijetu više ne dam.

I kajem se za sva djela
da bih stao ja pred Boga
samo budi moja cijela.
zucchero @ 18:32 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, studeni 3, 2006
Nedostaješ mi ove noći,
u krevet se bojim poći
i bojim se ja da legnem,
hladan jastuk da ja stegnem.

Mjesto tebe prazno mjesto
gledam pored sebe često
i spustim ruku k'o na tebe
pa od hladnoće sva pozebe.

Nedostaješ mi ovih dana,
na mom srcu bolna rana
stoji od kad tebe nema,
loše nam se sada sprema.

Nedostaješ mi u mom mraku,
daj donesi ljubav žarku.
zucchero @ 17:12 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 1, 2006
Pokojniče dragi, ja doći ti neću
i ja oprost molim za moju nemarnost,
neka netko drugi zapali ti svijeću,
a ja misliti ću na našu davnu solidarnost.

Pokojniče mili, ja te nosim svuda
sa sobom u srcu, gdje god da krenem
i sjetim se nekad da i ti išao si tuda
pa se onda k'o prestrašen prenem.

I pomislim opet na te i na naše dane
što zajedno smo dijelili do ljeta
kad iznenada život morade da stane,
pa uhvati me na te neka lijepa sjeta.

Prisjetih se, suzu pustih i polako sjede,
ne dolazim, al' se sjećam, e moj dragi djede.
zucchero @ 00:09 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 29, 2006
Umrla je muza
od tuge i sramote,
nije više mogla
trpit' te živote.

Pobjegla je sada
sa ružnoga svijeta,
otišla je samo
sred toploga ljeta.

Ponijela je krila
ka poljima Hada,
otišla je vila
do blaženog hlada.

Oreol joj sada
lijepo čelo krasi,
a i noć se stidi
njenih crnih vlasi.

Oči joj zelene,
kao mora lijepe
daju dar spokoja
za nevjerne, za slijepe.

I ruke kao svete
grle kao noć,
misli za njom lete –
da je za njom poć'.

Kasno je, o, kasno
i za muze noćas,
nesreća je uze
i odvede za čas.

A snio sam sa njom
kuću, djecu i livade,
sada srce žali
ono što ne imade.

Umrla je muza,
neživot je uze,
nije nikad' lako
bolom sušit suze.
zucchero @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, listopad 27, 2006
Branim se da nije moje sve,
ali sva ljubav moja je.
Branim se, ali ne ide
kad' moja ljubav tuđa je.

I kad s drugim ona leži
kao da ga voli hini,
govorim joj neka bježi,
ostarit će u tuđini,

pored nekog drugog oka
što je gleda dok se budi,
što je ljubi tu sa boka,
što miluje njene grudi.

Branim se da nije moje sve,
ali sva ljubav moja je.
Branim se, ali ne ide –
nesreća sa tugom jača je.


Branim se (text)
Branim se (pjesma)
zucchero @ 00:42 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.