Poezija na Vašem monitoru!
Licentia Poetica
Banner


WannaBePoet
Croblogeri
Kod mene je...
R. I. P. Toše Proeski
Blog
nedjelja, prosinac 28, 2008
Kad mi je bilo oko petnaest
slijedio sam jednu prekrasnu djevojku
u Komunističku partiju Kanade.
Partijci su održavali tajne sastanke
i vikali bi na tebe
ako bi makar i minutu zakasnio.
Proučavali smo McCarranov akt
koji su pajaci donijeli u Washingtonu
i Padlockov zakon
što su ga izglasali njihovi lakeji u koloniziranom Quebecu;
govorili su kojekakva sranja
o mojoj obitelji
i o tome kako smo se dokopali svoje lovetine.
Htjeli su uništiti zemlju
koju sam volio
(i kojoj sam služio kao mornarički sokol).
Čak su ih i dobri ljudi
skloni promjeni
mrzili
nazivajući ih socijalfašistima.
Unaprijed su znali što će učiniti sa zločincima
poput mojih stričeva i tetaka
i čak su imali neki naum
za moju jadnu majku
koja je pobjegla iz Litve
sa dvije smrznute jabuke
i maramom punom monopoli novca.
Ali nisu mi dali da se približim toj djevojci,
a ni sama djevojka mi nije dala da se približim toj djevojci
koja je iz dana u dan bivala sve ljepša
da bi se na posljetku udala za odvjetnika
i sama postala socijalfašist
i po svoj prilici i zločinac također.
Ali svejedno sam se divio Komunistima
zbog njihove konjske odanosti
nečemu apsolutno pogrešnom.
Bilo je to godinu dana prije nego što sam
i za sebe pronašao nešto slično
pridruživši se maloj četi tvrdokornih zelota
koji su sebe smatrali
marincima duhovnog svijeta.
Ali pitanje je samo vremena -
jer svi ćemo se jednom otisnuti skelom
prema toj Drugoj Obali
da bismo se zaputili njenim žalom.
Žalom te Druge Obale.

Leonard Cohen
zucchero @ 18:44 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 3, 2008
Sišao sam s planine
nakon mnogih godina učenja
i rigorozne prakse.
Objesio sam svoje halje o klin
u staroj brvnari
gdje sam toliko dugo sjedio
i tako malo spavao.
Uvidjevši na koncu
da zapravo nemam dara
za Stvari Duha.
"Hvala ti, voljeno"
čuo sam srce kako jeca
dok sam uvirao u automobilsku rijeku
na Santa Monica Freewayu
u pravcu zapada prema L.A.-u.
Nekolicina ljudi
(neki od njih i sami praktikanti)
počeli su me salijetati prijekornim pitanjima
o onoj Krajnjoj Stvarnosti.
Pretpostavljam da je to zato
što im se ne dopada vidjeti
starog Jikana kako puši.

Leonard Cohen
zucchero @ 10:08 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 29, 2008
Budilica me trgla u 02:30 ujutro.
Naukao sam halje.
Kimono i hakamu
skrojene po uzoru na kostim strijelca
iz XII st:
na vrhu cijele oprave je koroma
teški ogrtač
s nemoguće dugim rukavima
preko njega još ruksu
nešto poput opršnjaka skrojenog od zakrpa
u kojem je pločica od slonovače:
i na koncu četiri stope dugi
zmijoliki pojas
koji završava u velikom lijepom čvoru
i podsjeća na challah s resama
a prekriva dno ruksua:
sve u svemu
oko 9 kilograma odjeće
koju hitro navlačim
u 02:30 ujutro
preko goleme erekcije.

Leonard Cohen
zucchero @ 15:09 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 27, 2008
Kad već mogu uglaviti lice
na to mjesto
i boriti se za zrak
dok ona sve niže spušta svoje željne prste
da se razdvoji
i pomogne mi da se cijelim ustima
obrušim na tu izgladnjelost,
na tu najintimniju od njenih glai -
zašto bih onda tražio prosvjetljenje?
Da mi nije štogod promaklo?
Jesam li zaboravio jučerašnjeg komarca
ili sutrašnjeg izgladnjelog duha?

Kad već mogu lutati ovim brdima s nožem u leđima
zarađenim izdašnim nalijevanjem Chateau Latourom
istresati srce u ovu dolinu
sa svjetlima Caguasa
i lediti se od straha dok pas čuvar
zabalavljen od bijesa izlazi iz šikare
odbijajući me prepoznati
pa tako stojimo - da - unezvijereni
i neodlučni tko će koga prvi ubiti -
i na svaki moj pokret on se pokrene
i ja na njegov,
zašto bih onda tražio prosvjetljenje?
Da nisam štogod izostavio?
Da nije postojao neki svijet što sam ga propustio prigrliti?
Neka kost koju nisam ukrao?

Kad me već Isus voli toliko da mu se krv
cijedi iz srca
dok se ja penjem uz metalne ljestve
prema toj rupi u njegovim njedrima
koja je nastala od žalosti velike kao Kina
i zalazim u najdublju odaju sav u bijelom
zaklinjući se i preklinjući Ga:
"Ne ovo, Gospodine. Ne ni onog tamo, Gospodine. Preklinjem te, Gospodine",
gledajući kroz Njegove oči
kako bespomoćni i dalje ostaju sjebani
i nježna pupava bradavica čovječanstva
biva uhvaćena pincetama
moći i mišicama moneta -
zašto bih onda tražio prosvjetljenje?
Da nisam propustio priznati kakvog žohara?
Kakvu gamad u mulju svojeg veličanstva?

Kad su "muškarci glupi i žene lude"
i svi spavaju u San Juanu i Caguasu
i svi su zaljubljeni osim mene
i svi imaju svoju religiju i svog dečka
i velikog genija samoće -

Kad već mogu sliniti nad svim univerzumima
i svlačiti ženu pogledom
i biti potrčko vlastitog urina
i nuditi svoja golema srebrna ramena
toj pribadači od Mjeseca -
Kad mi je srce slomljeno kao i obično
od nečije ljepote što se rasplinjuje nestajući
uzorak po uzorak
poput kraljevstava bez pisane riječi
i, gle, usopljen se pentram
do one postaje u jedinstvenoj intimi
Sahare
sabijajući zrak u tamnu čahuru
nenapornog zaborava -
što bih onda drhtao na oltaru prosvjetljenja?
Što bih se onda htio zauvijek smješkati?

Leonard Cohen
zucchero @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 26, 2008
Pravo Ja, Pravo Ja
nema volje -
lišeno je imperativa "Ubij!"
ili "Ne ubij!"
Ali budući da sam još uvijek
novak
u tim stvarima
pridržavam se kao pijan plota
Prve zapovijedi:
"Ne ubij!"

Leonard Cohen
zucchero @ 11:35 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 25, 2008
Moj lijek
ima mnoštvo oprečnih okusa.
Zaokupljen ili zbunjen
njihovim različitostima,
pacijent zaboravlja na patnju

Leonard Cohen
zucchero @ 16:39 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 21, 2008
Niad nisam zapravo razumio
o čemu govori
ali svako malo bih se uhvatio
kako lajem
zajedno s psom
povijam se s perunikama
ili bivam na druge načine
od neke male pomoći

Leonard Cohen
zucchero @ 01:50 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, siječanj 19, 2008
Steve Seinfield je veliki majstor haikua.
Živi u unutrašnjosti sa Sarah,
svojom prekrasnom ženom,
i piše o malim stvarima
što stoje za sve.
Kyozan Joshu Roshi,
koji je doveo stotine redovnika
do punog prosvjetljenja,
govori o simultanom
širenju i sužavanju
kozmosa.
Dok ja neprestano govorim
o jednoj otmjenoj mladoj dami
koja je na prednjem sjedalu mog džipa raskopčala svoj jeans
i dozvolila mi da napokon dotaknem
taj izvor života
od kojeg sam se tako neprilično bio udaljio.
Ali da vam kažem, prijatelji,
draža mi je moja zanimacija od njihove.

Leonard Cohen
zucchero @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 17, 2008
Ova nezahtjevna ljubav
kupljena našim
teturavim rođenjima -
ti u svojoj generaciji,
ja u svojoj.
Niti sam onaj
kojeg tražiš.
Niti si ona
koju sam prestao tražiti.
I kako nas se samo slatko
vrijeme lišava
dok hodamo ruku pod ruku
preko Mosta Pojedinosti.
Tvoj red za sjeckanje.
Moj red za kuhanje.
Tvoj red da umreš za ljubav.
Moj red da uskrsnem.

Leonard Cohen
zucchero @ 16:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 16, 2008
Obrijao sam glavu
Navukao halje
I zaspao na visini od šest tisuća i petsto stopa
skutren u kutu planinske kolibe
Turobno je ovdje
Jedino što mi ne treba
je češalj

Leonard Cohen
zucchero @ 14:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 15, 2008
Bolja od tame
je lažna tama
koja te na prijevaru
tjera da ljubakaš
s nečijom drevnom
rođakinjom

Bolje od banki
su lažne banke
gdje mijenjaš
sav svoj sirov novac
u zakonita sredstva

Bolja od kave
je plava kava
koju piješ
u svojoj zadnjoj kupelji
ili ponekad čekajući
da ti se rasklope cipele

Bolja od poezije
je moja poezija
koja se tiče
svega
lijepog i uzvišenog
iako ona sama
nije ništa od toga

Bolje nego biti divalj
je biti tajno divalj
kakav sam ja
s novom zmijom
u tami
parkirnog mjesta

Bolja od umjetnosti
je odbojna umjetnost
koja rasvjetljava
bolje od Svetog pisma
neznatnu mjeru
tvog napretka

Bolja od tame
je tama
koja je crnja prostranija
i dublja
i jezivo rashlađena
puna spilja
i zasljepljujućih tunela
kroz koje ti domahuju
mrtvi rođaci
i ostala religijska
parafernalija

Bolja od ljubavi
je vubav
koja je rafiniranija
i nadmoćno erotična
sitni spokojni ljudi
s glomaznim genitalijama
ali lakšim od misli
udobno instaliranim
na trepavici sumaglice
žive u sivilu
zauvijek
kuhajući, vrtlareći
i podižući djecu

Bolja od moje majke
je tvoja mati
koja je još uvijek živa
dok moja
nije živa
ali zašto to uopće spominjem?
oprosti mi majko

Bolja od mene
si ti
dobrostivija od mene
si ti
slađa pametnija brža
ti ti ti
ljepša od mene
jača od mene
usamljenija od mene

Sve mi te se bolje
i bolje
upoznaje

Leonard Cohen
zucchero @ 01:21 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 14, 2008
Kad pijem
s Roshijem
Scotch od 300$
on gasi svaku žeđ
I pjesma mi navire na usne
i žena liježe sa mnom
i svaka me žudnja
poziva da se sklupčam gol
u njenim slinavim raljama

Dosta, zapomažem, dosta!
Ali Roshi mi opet nalijeva čašu
i nove me proždiru strasti
novi apetiti
Na primjer
sunovraćujem se u tulipan
(ne dodirnuvši dno)
ili glavinjam kroz noć
u znojavom spolnom sjedinjenju
s bićem dvaput većim
od zviježđa Velikog Medvjeda

Kad jedem meso s Roshijem
četveronožne životinje
prestaju s plačem
dok one pak dvonožne
ne pokušavaju odletjeti
Iznutreni losos
vraća se pod okrilje moga dlana
a Roshijev vuk
grize svoj strgani lanac
i umiljavajući se najednom svima
dtvara pravu senzaciju
u brvnari

I kad tako mrsim s Roshijem
i Ballantine teče
borovi mi puze uz njedra
i veliko sivo dosadno stijenje
Mt. Baldyja
zavlači mi se u srce
i svi se oni slade
ukusnim salom
ili bijelim kokicama sa sirom
ili tim nečim za čim su već
svih onih godina žudjeli

Leonard Cohen
zucchero @ 01:49 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, siječanj 12, 2008
Polako s tim bijesom,
snena glavo.
Ne troši ga u ispadima.
Ne mrsi ga sa zamislima.
Đavao mi drži jezik za zubima
i nudi tek slutnju
da si rob
i da je tvoja mizerija ciljani kurs
gospodara kojima služiš u patnji
dok se oni krijepe
tvojom nesrećom.
Tamo prijeko su zvjerstva,
ovdje pak unutarnja uzetost -
Bi li možda bio zadovoljan boljom pogodbom?
Sklopljen kao školjka.
Ti si uzgajan za bol.
A meni Đavao veže jezik.
Tebi govorim,
"prijatelju moga zbrčkanog života".
Pokoren si od onih koji znaju
kako pokoriti nevidljivo.
A zavjese se tako lijepo njišu,
one čipkane zavjese
neke slatke stare intrige:
Đavao me evo nagovara
da te ne uznemiravam.
Tako da ti ovo moram priopćiti na brzinu.
Tko god, naime, sad bio u tvom životu,
bilo oni koji će ti nanijeti bol,
bilo oni koji će ti pomoći;
bilo oni koje znaš
ili oni koje ne poznaješ -
otkači ih s dnevnog reda,
pomozi im da se svuku.
I priznaj tu kuku!
Vi slušate Radio Otpor.

Leonard Cohen
zucchero @ 15:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, siječanj 11, 2008
Dopisivao sam se s poznatim rabinom
ali moj učitelj je spazio jedno od mojih pisama
i ušutkao me.
"Dragi Rabine", napisao sam taj posljednji put,
"nemam ovlasti niti razumijevanja
da bih govorio o tim stvarima.
Samo sam se pravio važan.
Molim te oprosti mi.
Tvoj židovski brat,
Jikan Eliezer."

Leonard Cohen
zucchero @ 11:49 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 10, 2008
I ti bi pjevala
kad bi se zatekla
na ovakvom mjestu
I ne bi brinula
jesi li dobra
kao Ray Charles ili Edith Piaf
Pjevala bi
Pjevala bi
ali ne za sebe
već da stvoriš jastvo
od starih jestvina
koje trule u astralnoj zdjeli
i odbojnog damara
u vlastitom dahu
Postala bi pjevač
i brže nego sto je to moguće
i prezrela bi šarm rivala
i pjevala bi, dušo,
i ti bi pjevala

Leonard Cohen
zucchero @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 9, 2008
Roshi je jako umoran
leži na ponjavama

Sa živima je živio
i umirao sa mrtvima

I sad hoće samo još jedno piće
(zar čudo nikad ne prestaje?)

S ratom on vodi rat
i s mirom ratuje

Dok sjedi u toj sobi-tronu
na glomaznom Prvobitnom Licu

I gloži se s Ničim
kojem je Nešto oduzelo stolicu

Trbuh mu je vrlo zadovoljan
Unutra škampi lijepo bride

U paklu nema žive duše
a u raj nitko ne ide

leonard Cohen
zucchero @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 8, 2008
Nakon slušanja Mozarta
(a često sam ga slušao)
Uvijek bih se uprtio
Klavirom
I nosio ga
Gore-dolje
Mt. Baldyjem
Ali napominjem kako nije riječ
O najobičnijoj klavijaturi
Već o velikom betonskom
Koncertnom klaviru
I kako ni sad na samrti
Ne žalim niti za jednim
Tako učinjenim korakom.

Leonard Cohen
zucchero @ 23:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Nakon nekog vremena
Više nisi siguran
Je li u pitanju neodstatak
Žene
Ili potreba
Za cigaretama
Potom
Ne znaš
Je li dan
Ili je noć
Da bi onda najednom
Uvidio vrijeme
Da se odjeneš
Pođeš kući
Razvedriš se
I oženiš.

Leonard Cohen
zucchero @ 17:13 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 7, 2008
Uzbrdo ne mogu
Sistem me ne služi
Ali hvala dragom B-gu
Uz pilulu se držim

Kurs sam slijedio svoj
Ka umijeću od kaosa
Žudnja bila mi je konj
A depresija karuca

Kao labud sam jedrio
I tonuo kao okovi
Al' čas je davno minuo
Da me se izrgne poruzi

Površje mog lista bijelo
Odveć bi i tinta tanka
Pa dan ne izbi na vidjelo
Što risala je noćna crtanka

Moja zvijer sad urla
Moj anđeo je tužan
Al' ni dašak žala
Nije mi nužan

Jer neka druga će biti
To što nisam mogao ja
I srce uz nju će se sviti
Kao duga bezlična

Ona stat će mi na put
I ona će razumjeti
Moju raspolućenu volju
I slobodu između krajnosti

I za tili čas neznatni
Životi će nam se sraziti
I pred vratima otvorenim
Beskraj se skameniti

I nekome poput tebe
Ona će se namjeriti
Da preuzme na sebe
To što bi drugi odbili

Znam da čas uprizorenja
Je i da njoj slijedi potraga
Stog velim: ovo je ta čežnja
I knjiga što joj pripada

Leonard Cohen
zucchero @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Budući da je jedan od meni dražih pjevača, pjesnika i kantautora izdao novu knjigu i da se ja polako povlačim od pisanja, jer ne vidim u tome više neko utočiste, spas, korist ili ne znam ni sam što sam tu tražio, odlučio sam pjesme iz nove knjige podijeliti sa blogerima. Ali prvo malo o Leonar Cohenu.


Leonard Cohen (1934.), jedan od »najtiših« glasnogovornika rock-generacije šezdesetih, legendarni kanadski prozaik, pjesnik i kantautor, te iskusni zen svećenik, vraća se nakon podulje stanke s novom nestrpljivo iščekivanom knjigom pjesama «Knjiga čežnje». Slijedeći svoje prethodnice, iznimno dobro kritički ocijenjene, ali i komercijalno uspješne knjige «Book of Mercy» (1984.) i «Stranger Music» (1993.), «Knjiga čežnje» jedinstven je kompendij lirskih, erotskih, filozofskih, ali i likovnih materijala, koji listom osvjetljuju Cohenove trajne i, moglo bi se reći, opsesivne teme poput – žena, erotike, ljubavi, seksa, Boga, sebstva, mudroslovlja i, naposljetku, uloge pjesnika kao glasa radikalno individualiziranog iskustva u svijetu poremećenih vrijednosti i nezadrživo bujajućih kolektiviteta. Bez obzira na to piše li, sklada ili slika, Cohen je uvijek jasan i jednostavan, ali i senzualno zavodljiv, a ponekad i gotovo do nelagodnosti pronicljiv.

Čak i kada je naoko »zabavan«, Cohen je zapravo »smrtno ozbiljan« autor koji svojim jedinstvenim smislom za humor uspijeva prizemljiti i najuzvišeniju temu i približiti je čovjeku koji je u njegovoj pjesničkoj vizuri u pravilu rob strasti, ali i ostrašćene žudnje za duhovnim proniknućem. Leonard Cohen napisao je dvanaest knjiga i snimio petnaest albuma. U prijevodu Damira Šodana, riječ je o iznimnoj zbirci pjesama ovog glasovitog autora.
(vbz.hr)

zucchero @ 17:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.