Poezija na Vašem monitoru!
Licentia Poetica
Banner


WannaBePoet
Croblogeri
Kod mene je...
R. I. P. Toše Proeski
Blog
utorak, listopad 17, 2006
Zbogom, tugo.
Dobar dan, tugo.

Vidim te u svim naborima neba,
Vidim te u očima koje volim,
Ti nisi baš sasvim bijedna,
Jer i najsiromašnije usne odaju te
Onim svojim divnim osmjehom.

Dobar dan, tugo,
Ljubavi ljupkih tijela,
Snago ljubavi.

Tvoja privlačnost izbija
Kao neka bestjelesna sveobuhvatnost,
Dušo razočarana.

Ti, tugo.
Ti, lijepo lice.

Paul Eluard
zucchero @ 11:02 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 18, 2006
Šta nam je to ponekad toliko potrebno da bez toga ne bi ništa shvatili? Je li toliko potrebno pasti da bi se mogli uspeti? Je li čovjek tek tada shvati zapravo šta i koliko taj uspon znači? Je li potrebno nekoga mrziti da bi se drugu osobu moglo voljeti? Je li stvarno potrebno toliko padati i trpiti tolike poraze?
Meni kao da jeste. Jer malo je pobjeda moguće odnijeti na putu dok se traži nešto tvoje, što te navodno čeka. A ne čeka te! I to trebaš samo u prolazu zgrabiti i uzeti sebi i prisvojiti to nešto, da je zauvijek tvoje. Rijetko kada i kad dođemo do cilja znamo stati. Pa onda bolje nastaviti s nekim, nego sami.
Ali to ponekad... je tako često!

Ponekad mi je potrebno da padnem
kako bih se mogao ponovno dići,
otresti prašinu sa odijela,
ispraviti krvave dlanove i koljena,
pogledati unaokolo
pejzaž pozlaćenih rubova
i krenuti iz početka.

Ponekad mi je potrebno
kako se već kaže:
da se srozam
kako bih se ponovno mogao uzdizati
u nedjeljno prijepodne
obrijati se, vezati kravatu,
sprati krivicu
i odvesti zagonetnu djevojčicu
na kolače.

Ponekad mi je potrebno
da se napijem
kako bih se mogao trijezniti,
mučno i predugo
sastavljati se od kamenih kocaka,
popiti kavu u dubokoj šutnji
i stajati na vratima
izložen visokom valu.

Kažem: ponekad
i to bi bilo dobro,
ali to je već tako često
da ja samo posrćem
od predaha do predaha.

Arsen Dedić
zucchero @ 14:23 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.