Poezija na Vašem monitoru!
Licentia Poetica
Banner


WannaBePoet
Croblogeri
Kod mene je...
R. I. P. Toše Proeski
Blog
srijeda, srpanj 29, 2009
(Valjda na nešto liči budući da veoma dugo nisam pisao)

Kad bih mogao podijeliti more
podijelio bih ga na dva dijela,
odvojio bih i noć od zore
koja sviće – rujna, bijela.

Kad bih mogao dotaći zvijezde
skinuo bih dvije... da samo mogu,
umjesto da gdje sad se gnijezde
gledat' ih mogu u tvom oku.

Kad bih mogao spustiti mjesec
da on se divi ljepoti tvojoj
ugasio bi se sav njegov sjaj
i zavidio on bi svoj sreći mojoj.

Kad bih mogao ukrasti tajno
iz vrta Hesperida jabuke od zlata,
samo da ne vidim nikad kraja tebe
donio bih njih tebi pravo na vrata.

Dao bih ti zoru i podijeljeno more,
dao bih ti zvijezde što se gnijezde gore,
spustio bih mjesec da se divi tebi,
jabuke ti dao, ma za tebe sve bi.
wannabepoet @ 22:09 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 2, 2009
Kad se s nekim dijeli šta da čovjek kaže,
koje riječi tada bi trebale da pašu?
Koje riječi tada da se za njeg' traže
da iskažu žalost i svaku tugu našu?

Kako da se kažu 'tješne riječi neke
kad utjehu nose sluge bosih nogu,
koji trnjem kroče kroz strme i daleke
krajeve iz kojih do nas doć' ne mogu?

Tek žaljenje izreci za izgubljenog druga
i sjećanje lijepo na njeg' čuvaj čisto,
ne daj da te shrva svom silinom tuga,
pamti dane kad je živ bio i blist'o.

A kada na kraju u zemlju ga bace
neka mu je laka – requiescat in pace.
wannabepoet @ 00:57 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 21, 2009
Ovim ću tekstom pokušati ukazati na neke stvari koje se događaju danas u BiH, pa bih vas molio za malo strpljenja i pažnje pri čitanju.

Dodikov modus operandi (način djelovanja) je danas manje-više svima poznat. On je ekstremni nacionalista, koji ruši BiH zastavu sa stola, ne poštuje odluke Visokog predstavnika, ne uvažava ni jednu instituciju u BiH, ne smatra BiH svojom državom i sl.

I dok će sada već svi reći kako je Dodik zadnje đubre, ja se sa vama neću složiti. Neću reći da je loš, međutim, neću reći ni da je dobar. Ja ću reći da je Dodik „relativno neutralan“ ili „relativno pristran“, izaberite ono što vam se najviše sviđa. Iako djeluje na prvi pogled kao zadnji primitivac bez imalo kulture, on je zapravo prilično inteligentan, on se snašao u situaciji u kojoj se nalazi i to iskorištava na najbolji mogući način.

Pričajući sa raznim ljudima ili čitajući teme po internetu koje se tiču sličnih stvari mogao sam vidjeti da se dotični gospodin u prošlosti bitno drukčije ponašao i da bi ga se, kako se to u narodu kaže, moglo čak i na ranu staviti, toliko je dobar bio, odnosno, toliko se dobrim činio. Što se to pormijenilo? Promijenila se sredina, promijenilo se okruženje i ljudi koji ga okružuju, promijenio se mentalitet, a sve to se promijenilo tako što je posljednji rat bio zadnja (ali ne i jedina) kap koja je prelila čašu.

Je li Dodik kriv što iskorištava ovu veoma zategnutu i delikatnu situaciju koja se događa u BiH pod krinkom nacionalizma i netrpeljivosti među narodima? Nije! Kriv je narod koji je dopustio da bude izmanipuliran i hipnotiziran od strane medija koji uredno prenose skoro svaku spornu Dodikovu izjavu ili gestu i od onih koji rade te geste i iznose te izjave. Ni današnje vijesti i voditelji koji ih prenose ne pridnose nimalo u korist situaciji, jer je važno samo da se proda ono što oni imaju za reći, a skandali i senzacionalizam se prodaju i mržnja se prodaje, jer je i mržnja jedan od osjećaja iz strasti, a čovjek je prilično strastveno biće. Također, čovjek ima jednu urođenu "manu", jedan urođeni instinkt, a to je da se brani kada je napadnut. Tu obranu će već pomenuti interpretirati u svoju korist kao napad i samo to okrenuti protiv naroda i priložiti kao obrazloženje zašto se to on tako ponaša. Dakle, što je narod agresivniji i što ga narod više napada, to njemu bolje ide.

Je li Dodik kriv zato što je on nacionalista i demagog? Nije! On možda i nije nacionalista i demagog, on se samo prilagođava društvu koje ga okružuje i koje ga bira na njegovo mjesto. On sluša kako društvo diše, a da bi on bio njihova pluća (organ kroz koji oni dišu) on se mora stopiti s njima. Dakle, nije Dodik taj koji je bolestan, društvo je bolesno. To je bolest koja je opasnija i koja se širi mnogo lakše i brže od side ili bilo koje novootkrivene gripe, to je bolest koja se prenosi čak i preko računara za kojim sjedite i ovo čitate, preko televizije, radia, novina, ljudi koje susrećete i td. I dok god je društvo bolesno i ne izliječi se od nacionalizma, separatizma i sličnih –izama uvijek će biti netko tko će doći i to iskoristiti. Mimikrija i adaptacija je prisutna kod nekih najjednostavnijih bića, pa zašto čovjek kao superiorno biće životinjama koje imaju tu sposobnost ne bi to mogao isto koristiti?

Spomenuo sam Dodikov modus operandi. To možda i nije njegov modus operandi, ne bi iznenadilo da iza Dodika stoji mnogo veća sila, koja ima mnogo veći interes od odvajanja RS-a i manipuliranja ostatkom države. Ali taj modus operandi se ogleda u jednoj latinskoj, velikoj većini poznatoj, sentenciji koja glasi: divide et impera. Podijeli, pa vladaj. To se kroz povijest pokazao kao dobar način da se dobije protivnika, jer je mnogo teže pobijediti jednog jakog, nego tri slabija protivnika. I ako se na tom polju ništa u skorije vrijeme ne poduzme i ovaj protivnik bi mogao veoma lako pasti. Ovim tekstom neću nikoga poizvati na ponovno ujedinjavanje, na bratstvo i jedinstvo i sl. stvari, nego samo da počnete misliti svojom glavom, a ne nekom glavom koja vas gleda iz TV-a i govori vam šta da mislite i kakva je situacija vani. Ako je vani kiša, ne dajte da vas ubijede da je sunce, jer ako izađete na to vrijeme samo će te pokisnuti i razboliti se kao drugi koji su hipnotizirani poslušali ono što im se kaže.

Za kraj bih ovaj tekst završio jednim odlomkom na koji sam naišao čitajući malo knjige koje se dotiču povijesti BiH:


„Još 1903. jedan je promatrač zapisao: „Stranac vrlo teško može lučiti kršćane od Turaka u Bosni, jer i jedni i drugi nose turbane, izvezene prsluke, široke, otvorene kapute, vrećaste hlače skupljene ispod koljena i opanke s uzvijenim vrhovima“.

Sad kad su se katolici i pravoslavci izjasnili kao Hrvati i Srbi, odrekli su se – barem u gradovima – svoje stare bošnjačke odjeće. Novinar John Gibbons pribilježio je 1930. godine da se muslimani izdvajaju na srajevskim ulicama svojom tradicionalnom nošnjom. Meni je ipak bilo najčudnije od svega“, nadodao je, „kako se oni svi skupa tako savršeno slažu jedni s drugima“.

Tri godine prije toga slično mišljenje iznio je i jedan američki autor: „Ovdje čovjek može vidjeti bosanskog seljaka pravoslavne vjere kako ubacuje milodar u šalicu slijepog muslimana koji čuči i svira na gusle pred ulazom u džamiju. Gledajući one mirne male prodavaonice u kojima se poslovno druže kršćani, muslimani i židovi, a svaki od njih poslije odlazi svojim putem u katedralu, džamiju ili sinagogu, upitao sam se nije li tolerancija jedna od najvećih ljudskih vrlina.““

wannabepoet @ 22:51 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 28, 2008
Kad mi je bilo oko petnaest
slijedio sam jednu prekrasnu djevojku
u Komunističku partiju Kanade.
Partijci su održavali tajne sastanke
i vikali bi na tebe
ako bi makar i minutu zakasnio.
Proučavali smo McCarranov akt
koji su pajaci donijeli u Washingtonu
i Padlockov zakon
što su ga izglasali njihovi lakeji u koloniziranom Quebecu;
govorili su kojekakva sranja
o mojoj obitelji
i o tome kako smo se dokopali svoje lovetine.
Htjeli su uništiti zemlju
koju sam volio
(i kojoj sam služio kao mornarički sokol).
Čak su ih i dobri ljudi
skloni promjeni
mrzili
nazivajući ih socijalfašistima.
Unaprijed su znali što će učiniti sa zločincima
poput mojih stričeva i tetaka
i čak su imali neki naum
za moju jadnu majku
koja je pobjegla iz Litve
sa dvije smrznute jabuke
i maramom punom monopoli novca.
Ali nisu mi dali da se približim toj djevojci,
a ni sama djevojka mi nije dala da se približim toj djevojci
koja je iz dana u dan bivala sve ljepša
da bi se na posljetku udala za odvjetnika
i sama postala socijalfašist
i po svoj prilici i zločinac također.
Ali svejedno sam se divio Komunistima
zbog njihove konjske odanosti
nečemu apsolutno pogrešnom.
Bilo je to godinu dana prije nego što sam
i za sebe pronašao nešto slično
pridruživši se maloj četi tvrdokornih zelota
koji su sebe smatrali
marincima duhovnog svijeta.
Ali pitanje je samo vremena -
jer svi ćemo se jednom otisnuti skelom
prema toj Drugoj Obali
da bismo se zaputili njenim žalom.
Žalom te Druge Obale.

Leonard Cohen
wannabepoet @ 18:44 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 25, 2008
        Kako je došao, kako se kaže, jedan od većih kršćanskih blagdana nekako mi se nametnulo razmišljanje o deset božijih zapovijedi. Odnosno, o jednoj od tih deset. Preciznije, radi se o zapovijedi „Sjeti se da svetkuješ dan gospodnji“. I to nije deveta ili deseta, nego odmah u vrhu, treća zapovijed.

        Nikada nisam bio neki preveliki vjernik, ali sam odgojen u katoličkoj, kršćanskoj i pobožnoj obitelji. Tako da i ako ne idem stalno u crkvu i molim se, kršćanske vrijednosti i neka ponašanja su se sama nametnula i mislim da je to ipak nešto važnije. Također se nisam odrekao Boga, samo nisam fanatički religiozan i agnostički ostavljam prostor za obje solucije... Da Bog možda postoji, a možda ne postoji. Ni jedno od tog dvoga se ne može ni dokazati, ni pobiti. Samo ovisi od osobe koliko je podložna utjecaju Crkve i koliko je spremna prihvatiti dogmu – slijepo vjerovanje bez ikakvih dokaza (a sa znanjem da je Biblija kroz vrijeme bila mijenjana nebrojeni broj puta).

         Unatoč tome što sam odgajan u kršćanskoj sredini sve više i više vjerujem da su i deset božijih zapovijedi, zapravo deset ljudskih smjernica. Zašto bi to Bog htio da su neki dani važniji od nekih drugih? Zar ne bi svaki dan trebalo shvaćati kao „dan gospodnji“ i smatrati ga darom božijim? Zašto bi to samo bili Božić, Uskrs & co.? Zašto učiti nekoga da je potreban datum, rođendan nekoga koga nikada nisi ni vidio, da budeš dobar prema bližnjima, a i ostalima, da se volite i darujete? Licemjerno, kao i Valentinovo.

        Razumijem da je Uskrs sretan dan za kršćane. Isus ustao iz mrtvih, sašao nad pakao i uzašao na nebesa... Ali Božić je samo rođendan koji bi se možda trebao čestitati Isusu, a ne jedni drugima. Isto kao da ja Mati čestitam Mišin rođendan. (Sretan dan kada je Bog odlučio poslati svog sina da iskupi narod također nije Božić, nego neki dan devet mjeseci prije.)

        Možda ljudi nekada shvate da slave tuđi rođendan, tuđe obrezivanje. Možda se onda nešto promijeni, možda sve ostane kako je i bilo. Ne znam koji bi učinak to moglo imati. Ali do tada mislim da bi bilo fer za očekivati da se to ne smatra nikakvim grijehom, ni propustom.

        Isus nikada nije slavio moj rođendan ili nečiji drugi. Zašto pola zemlje da slavi njegov?



Svima koji ipak slave želim čestit i sretan Božić!
wannabepoet @ 02:31 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 3, 2008
Sišao sam s planine
nakon mnogih godina učenja
i rigorozne prakse.
Objesio sam svoje halje o klin
u staroj brvnari
gdje sam toliko dugo sjedio
i tako malo spavao.
Uvidjevši na koncu
da zapravo nemam dara
za Stvari Duha.
"Hvala ti, voljeno"
čuo sam srce kako jeca
dok sam uvirao u automobilsku rijeku
na Santa Monica Freewayu
u pravcu zapada prema L.A.-u.
Nekolicina ljudi
(neki od njih i sami praktikanti)
počeli su me salijetati prijekornim pitanjima
o onoj Krajnjoj Stvarnosti.
Pretpostavljam da je to zato
što im se ne dopada vidjeti
starog Jikana kako puši.

Leonard Cohen
wannabepoet @ 10:08 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 29, 2008
Budilica me trgla u 02:30 ujutro.
Naukao sam halje.
Kimono i hakamu
skrojene po uzoru na kostim strijelca
iz XII st:
na vrhu cijele oprave je koroma
teški ogrtač
s nemoguće dugim rukavima
preko njega još ruksu
nešto poput opršnjaka skrojenog od zakrpa
u kojem je pločica od slonovače:
i na koncu četiri stope dugi
zmijoliki pojas
koji završava u velikom lijepom čvoru
i podsjeća na challah s resama
a prekriva dno ruksua:
sve u svemu
oko 9 kilograma odjeće
koju hitro navlačim
u 02:30 ujutro
preko goleme erekcije.

Leonard Cohen
wannabepoet @ 15:09 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 28, 2008
Toliko puta iskorištenu pjesmu za ovakve i slične prilike sam odlučio pustiti da se odmori i samo ću citirati jedan njezin dio i reći kao i Dragutin Domjanić: "Kaj morem vam neg reč od vsega srca fala". Pobijedio sam jednom ili dva puta na ovome i nije mi toliko stalo do toga i ne idem okolo tražeći glasove liječeći neke komplekse i svoje nedostatke. Ono što mi je mnogo važnije je vidjeti da ima ljudi koje zanima poezija, koji to vole čitati i koji će se s vremena na vrijeme vratiti vidjeti što ima novoga. Nedavno sam dobio pohvalu za jednu pjesmu koju sam napisao za ovu priliku: Hvala.
Jos jedna meni veoma draga pjesma za ovu priliku, nadam se da će se i vama svidjeti.

Svakom sam od vas poklonio pjesmu,
mnoge su tuzne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav ne trazeci nista,
poklonih vam srce kao malo dijete

Pozelim ponekad da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge milo,
prospavao bih mnoge neprospavane noci,
al' pjesama ovih
onda ne bi bilo

Hvala svima iz vremena ruza,
moje vas pjesme
ni za sto ne krive,
svi koji su otisli
iz zivota moga,
u pjesmama mojim jos uvijek zive

Hvala svima iz vremena ruza,
moje vas pjesme
ni za sto ne krive,
svi koji su otisli
iz zivota moga,
u pjesmama mojim
vjecno ce da zive

Vi ste mi usli
pod kozu i dusu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim
wannabepoet @ 01:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 27, 2008
Kad već mogu uglaviti lice
na to mjesto
i boriti se za zrak
dok ona sve niže spušta svoje željne prste
da se razdvoji
i pomogne mi da se cijelim ustima
obrušim na tu izgladnjelost,
na tu najintimniju od njenih glai -
zašto bih onda tražio prosvjetljenje?
Da mi nije štogod promaklo?
Jesam li zaboravio jučerašnjeg komarca
ili sutrašnjeg izgladnjelog duha?

Kad već mogu lutati ovim brdima s nožem u leđima
zarađenim izdašnim nalijevanjem Chateau Latourom
istresati srce u ovu dolinu
sa svjetlima Caguasa
i lediti se od straha dok pas čuvar
zabalavljen od bijesa izlazi iz šikare
odbijajući me prepoznati
pa tako stojimo - da - unezvijereni
i neodlučni tko će koga prvi ubiti -
i na svaki moj pokret on se pokrene
i ja na njegov,
zašto bih onda tražio prosvjetljenje?
Da nisam štogod izostavio?
Da nije postojao neki svijet što sam ga propustio prigrliti?
Neka kost koju nisam ukrao?

Kad me već Isus voli toliko da mu se krv
cijedi iz srca
dok se ja penjem uz metalne ljestve
prema toj rupi u njegovim njedrima
koja je nastala od žalosti velike kao Kina
i zalazim u najdublju odaju sav u bijelom
zaklinjući se i preklinjući Ga:
"Ne ovo, Gospodine. Ne ni onog tamo, Gospodine. Preklinjem te, Gospodine",
gledajući kroz Njegove oči
kako bespomoćni i dalje ostaju sjebani
i nježna pupava bradavica čovječanstva
biva uhvaćena pincetama
moći i mišicama moneta -
zašto bih onda tražio prosvjetljenje?
Da nisam propustio priznati kakvog žohara?
Kakvu gamad u mulju svojeg veličanstva?

Kad su "muškarci glupi i žene lude"
i svi spavaju u San Juanu i Caguasu
i svi su zaljubljeni osim mene
i svi imaju svoju religiju i svog dečka
i velikog genija samoće -

Kad već mogu sliniti nad svim univerzumima
i svlačiti ženu pogledom
i biti potrčko vlastitog urina
i nuditi svoja golema srebrna ramena
toj pribadači od Mjeseca -
Kad mi je srce slomljeno kao i obično
od nečije ljepote što se rasplinjuje nestajući
uzorak po uzorak
poput kraljevstava bez pisane riječi
i, gle, usopljen se pentram
do one postaje u jedinstvenoj intimi
Sahare
sabijajući zrak u tamnu čahuru
nenapornog zaborava -
što bih onda drhtao na oltaru prosvjetljenja?
Što bih se onda htio zauvijek smješkati?

Leonard Cohen
wannabepoet @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 26, 2008
Pravo Ja, Pravo Ja
nema volje -
lišeno je imperativa "Ubij!"
ili "Ne ubij!"
Ali budući da sam još uvijek
novak
u tim stvarima
pridržavam se kao pijan plota
Prve zapovijedi:
"Ne ubij!"

Leonard Cohen
wannabepoet @ 11:35 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 25, 2008
Moj lijek
ima mnoštvo oprečnih okusa.
Zaokupljen ili zbunjen
njihovim različitostima,
pacijent zaboravlja na patnju

Leonard Cohen
wannabepoet @ 16:39 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 21, 2008
Niad nisam zapravo razumio
o čemu govori
ali svako malo bih se uhvatio
kako lajem
zajedno s psom
povijam se s perunikama
ili bivam na druge načine
od neke male pomoći

Leonard Cohen
wannabepoet @ 01:50 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, siječanj 19, 2008
Steve Seinfield je veliki majstor haikua.
Živi u unutrašnjosti sa Sarah,
svojom prekrasnom ženom,
i piše o malim stvarima
što stoje za sve.
Kyozan Joshu Roshi,
koji je doveo stotine redovnika
do punog prosvjetljenja,
govori o simultanom
širenju i sužavanju
kozmosa.
Dok ja neprestano govorim
o jednoj otmjenoj mladoj dami
koja je na prednjem sjedalu mog džipa raskopčala svoj jeans
i dozvolila mi da napokon dotaknem
taj izvor života
od kojeg sam se tako neprilično bio udaljio.
Ali da vam kažem, prijatelji,
draža mi je moja zanimacija od njihove.

Leonard Cohen
wannabepoet @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 17, 2008
Ova nezahtjevna ljubav
kupljena našim
teturavim rođenjima -
ti u svojoj generaciji,
ja u svojoj.
Niti sam onaj
kojeg tražiš.
Niti si ona
koju sam prestao tražiti.
I kako nas se samo slatko
vrijeme lišava
dok hodamo ruku pod ruku
preko Mosta Pojedinosti.
Tvoj red za sjeckanje.
Moj red za kuhanje.
Tvoj red da umreš za ljubav.
Moj red da uskrsnem.

Leonard Cohen
wannabepoet @ 16:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 16, 2008
Obrijao sam glavu
Navukao halje
I zaspao na visini od šest tisuća i petsto stopa
skutren u kutu planinske kolibe
Turobno je ovdje
Jedino što mi ne treba
je češalj

Leonard Cohen
wannabepoet @ 14:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 15, 2008
Bolja od tame
je lažna tama
koja te na prijevaru
tjera da ljubakaš
s nečijom drevnom
rođakinjom

Bolje od banki
su lažne banke
gdje mijenjaš
sav svoj sirov novac
u zakonita sredstva

Bolja od kave
je plava kava
koju piješ
u svojoj zadnjoj kupelji
ili ponekad čekajući
da ti se rasklope cipele

Bolja od poezije
je moja poezija
koja se tiče
svega
lijepog i uzvišenog
iako ona sama
nije ništa od toga

Bolje nego biti divalj
je biti tajno divalj
kakav sam ja
s novom zmijom
u tami
parkirnog mjesta

Bolja od umjetnosti
je odbojna umjetnost
koja rasvjetljava
bolje od Svetog pisma
neznatnu mjeru
tvog napretka

Bolja od tame
je tama
koja je crnja prostranija
i dublja
i jezivo rashlađena
puna spilja
i zasljepljujućih tunela
kroz koje ti domahuju
mrtvi rođaci
i ostala religijska
parafernalija

Bolja od ljubavi
je vubav
koja je rafiniranija
i nadmoćno erotična
sitni spokojni ljudi
s glomaznim genitalijama
ali lakšim od misli
udobno instaliranim
na trepavici sumaglice
žive u sivilu
zauvijek
kuhajući, vrtlareći
i podižući djecu

Bolja od moje majke
je tvoja mati
koja je još uvijek živa
dok moja
nije živa
ali zašto to uopće spominjem?
oprosti mi majko

Bolja od mene
si ti
dobrostivija od mene
si ti
slađa pametnija brža
ti ti ti
ljepša od mene
jača od mene
usamljenija od mene

Sve mi te se bolje
i bolje
upoznaje

Leonard Cohen
wannabepoet @ 01:21 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 14, 2008
Kad pijem
s Roshijem
Scotch od 300$
on gasi svaku žeđ
I pjesma mi navire na usne
i žena liježe sa mnom
i svaka me žudnja
poziva da se sklupčam gol
u njenim slinavim raljama

Dosta, zapomažem, dosta!
Ali Roshi mi opet nalijeva čašu
i nove me proždiru strasti
novi apetiti
Na primjer
sunovraćujem se u tulipan
(ne dodirnuvši dno)
ili glavinjam kroz noć
u znojavom spolnom sjedinjenju
s bićem dvaput većim
od zviježđa Velikog Medvjeda

Kad jedem meso s Roshijem
četveronožne životinje
prestaju s plačem
dok one pak dvonožne
ne pokušavaju odletjeti
Iznutreni losos
vraća se pod okrilje moga dlana
a Roshijev vuk
grize svoj strgani lanac
i umiljavajući se najednom svima
dtvara pravu senzaciju
u brvnari

I kad tako mrsim s Roshijem
i Ballantine teče
borovi mi puze uz njedra
i veliko sivo dosadno stijenje
Mt. Baldyja
zavlači mi se u srce
i svi se oni slade
ukusnim salom
ili bijelim kokicama sa sirom
ili tim nečim za čim su već
svih onih godina žudjeli

Leonard Cohen
wannabepoet @ 01:49 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, siječanj 12, 2008
Polako s tim bijesom,
snena glavo.
Ne troši ga u ispadima.
Ne mrsi ga sa zamislima.
Đavao mi drži jezik za zubima
i nudi tek slutnju
da si rob
i da je tvoja mizerija ciljani kurs
gospodara kojima služiš u patnji
dok se oni krijepe
tvojom nesrećom.
Tamo prijeko su zvjerstva,
ovdje pak unutarnja uzetost -
Bi li možda bio zadovoljan boljom pogodbom?
Sklopljen kao školjka.
Ti si uzgajan za bol.
A meni Đavao veže jezik.
Tebi govorim,
"prijatelju moga zbrčkanog života".
Pokoren si od onih koji znaju
kako pokoriti nevidljivo.
A zavjese se tako lijepo njišu,
one čipkane zavjese
neke slatke stare intrige:
Đavao me evo nagovara
da te ne uznemiravam.
Tako da ti ovo moram priopćiti na brzinu.
Tko god, naime, sad bio u tvom životu,
bilo oni koji će ti nanijeti bol,
bilo oni koji će ti pomoći;
bilo oni koje znaš
ili oni koje ne poznaješ -
otkači ih s dnevnog reda,
pomozi im da se svuku.
I priznaj tu kuku!
Vi slušate Radio Otpor.

Leonard Cohen
wannabepoet @ 15:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, siječanj 11, 2008
Dopisivao sam se s poznatim rabinom
ali moj učitelj je spazio jedno od mojih pisama
i ušutkao me.
"Dragi Rabine", napisao sam taj posljednji put,
"nemam ovlasti niti razumijevanja
da bih govorio o tim stvarima.
Samo sam se pravio važan.
Molim te oprosti mi.
Tvoj židovski brat,
Jikan Eliezer."

Leonard Cohen
wannabepoet @ 11:49 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 10, 2008
I ti bi pjevala
kad bi se zatekla
na ovakvom mjestu
I ne bi brinula
jesi li dobra
kao Ray Charles ili Edith Piaf
Pjevala bi
Pjevala bi
ali ne za sebe
već da stvoriš jastvo
od starih jestvina
koje trule u astralnoj zdjeli
i odbojnog damara
u vlastitom dahu
Postala bi pjevač
i brže nego sto je to moguće
i prezrela bi šarm rivala
i pjevala bi, dušo,
i ti bi pjevala

Leonard Cohen
wannabepoet @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.